Rokenrol je neuništiv!

14.05.2013.

YU grupa

FOČA – Basista legendarne i, reklo bi se, neuništive YU grupe, Žika Jelić, nakon što prođe sve lekarske preglede na kojima insistiraju članovi benda i porodice, vratiće se nazad na binu i nastaviti sa svirkama. Kako nam je ispričao Petar Jelić, njegov bratić i gitarista benda, Žika se nakon lakšeg strujnog udara na koncertu u Foči pre par dana, oseća sasvim dobro, ali da su se svi složili kako bi bilo pametno da ode na dodatne lekarske preglede pre nego što se ponovo “uhvati struje”.

Dok se Žika pregledao kod lekara, Petar je objasnio šta se to događalo u Foči, šta nam nakon oporavka legendarnog basiste sledi i šta je to što drži na okupu ove neuništive rokere neverovatne 43 godine.

– Šta da vam kažem, nije to lak posao, raditi sa jakim strujama. Dešava se, ali na svu sreću, nije bilo ništa ozbiljno. I nije ovo ni prvi put da se desilo da sevne struja na bini. Ko radi ovaj posao, svestan je da nekada mora da varniči i da treba biti spreman – kaže Petar Jelić u intervjuu za Press RS.

Šta je na kraju bio uzrok strujnog udara?

– Čovek koji je radio ozvučenje nije dobro spojio kablove i nastao je spoj koji je izbio i udario Žiku. Mi smo to pojačalo odneli na pregled i utvrdili smo da je to u pitanju. Međutim, sada je sve u redu, popravili smo sve, a Žika je, kao što sam rekao, sasvim dobro. Malo će da se pregleda, malo da odmori i opet nazad na posao.

Koncert u Foči se ipak srećno završio i priveo kraju uz pomoć kolege iz publike…

– Muris Varajić je uleteo kao ispomoć i hvala mu mnogo. Kada smo shvatili da će sve biti u redu, da sa Žikom nije ništa ozbiljno, nastavili smo koncert jer mi to tako radimo. Publika koja nas voli i prati, koja je tu došla na koncert, ne treba da ostane zakinuta.

U studio ulazimo krajem leta

Čujemo da se sprema novi album. Bilo je i vreme, prošlo je osam godina….
– Spremamo se lagano, a krajem leta ulazimo u studio i počinjemo snimanje. Materijala ima, nakupilo se pesama, a radi se na tekstovima. Ne znam sad da vam kažem koliko će ih biti jer sve zavisi od toga šta će nam se dopasti, šta će nam “leći”. Možda snimimo dve, a možda 15. Ko bi to znao? Kada uđemo u studio, napravićemo selekciju, baciti šta ne valja, ostaviti ono što je dobro.

Zato sam ja uzeo Žikin bas, a Muris je odsvirao deonice na mojoj gitari i koncert je na kraju bio predivan. Toliko je bilo emocija i toliko podrške publike. Zaista je bilo posebno. Valjda zbog svih tih vanrednih okolnosti i što se sve završilo na najbolji način, svi smo se nekako zaneli.

Nije ovo vama prvi put da se koncert održava u vanrednim uslovima, jer se sećam jednog koncerta u Brčkom gde je falilo pola benda, a pevala je Madam Piano.

– Uh, to je bilo davno u Brčkom. Ima više od deset godina. Sećam se i ja. Svi su bili prehlađeni osim mena i onda smo našli zamene, a pevali smo Madam Piano i ja. I bio je to dobar koncert.

Obično se koncert otkaže, pa zakaže kasnije. Zašto vi to ne radite?

– Ma to se desilo samo tada i evo, sada. A mi nikada ne otkazujemo zakazane svirke. Zašto? Zato što cenimo našu publiku i volimo to što radimo. Kao prvo, ljudi su se potrudili da dođu na koncert, prate vas i slušaju. Nema smisla da im otkazujete.

Ima li smisla da pitamo koji je recept za opstanak YU grupe pune 43 godine?

– To nemojte mene da pitate, na to vam mogu odgovoriti samo Žika i Dragi. Doduše, i ja sam u YU grupi 20 godina, ali i dalje mislim da samo oni na to pitanje mogu da odgovaraju. Ja bih mogao samo da kažem da je recept u ogromnoj ljubavi prema rok muzici i beskompromisnoj predanosti ljudi koji se njome bave.

Ali, rok muziku svi sahranjuju na svakih desetak godina. Hoće li da “crkne rokenrol kad ga svako svira”?

– Ma svi ga sahranjuju, ali taj ne umire. Rokenrol je neuništiv. Dešava se tu i tamo da se sluša manje ili više u nekoj deceniji, da se menja i svira iznova. Ali, njemu smrti nema kao što ga nema ni klasici, džezu i drugim pravcima.