Slavlje u rogatičkom selu Kusuci – put kao najveći poklon

ROGATICA – Radomiru Ćaćiću trebalo je da doživi 80, a Simi Kuliću 74 godine da bi bili svjedoci dolaska puta u njihovo selo Kusuke, u mjesnoj zajdnci Kozići, u opštini Rogatica. Istina, radi se o makadamu, ali, kako rekoše, to je njihova magistrala, jer se, od kako postroji, u njihovo selo dolazilo uskim i blatnjavim seoskim sokacima pješice ili seoskim kolima i sa konjima samaricama. To je bio razlog da su mnogi zaobilazili ovo selo u kome je pred početak posljednjeg rata bilo 17 kuća porodica Tanović, Ćaćić, Kulić i Bandić.

Od Rogatice Kusuci su udaljeni 20 kilometara. U Ustipraču se, kozijom stazom niz okomite strmine i stijene kanjona Prače, stizalo pješice za pola sata u odlasku i skoro dva u povratku. Otuda i deviza: „Kusuci su Bogu iza leđa“ iako se radi o pitomom selu u kome uspijeva sve što se posije i ima odlične uslove za uzgoj voća, stoke i posebno držanje pčela.

Da tako više ne bude pobrinulo se ovih dana Šumsko gazdinstvo „Sjemeć“ iz Rogatice. Kroz plan rekonstrukcije i izgradnju novih šumskih kamionskih puteva planirali su dovođenje puta i u Kusuke. Planirano je i ostvareno.

– Uz investiciju od 50.000 maraka, za svega 7 radnih dan, rekonstruisano je 1100 metara starog puta od Prosječena prema Kusucima i izgrađeno 650 metara novog do u selo. Na trasu je izvezeno preko 900 kubnih metara kamena i drugog posipnog materijala. Urađen je jedan propust profila 50 centimetara i kolovoz širine 3 metara sa po pola metra bankina sa obje strane puta, reče tehnički direktor „Sjemeća“ Marko Tomović.

Kusuci kao i druga sela ovog dijela opštine Rogatica iz rata su izašli porušeni i spaljeni, a stanovnici raseljeni. U selo, da stalno živi, prvi se vratio Simo Kulić. Kao vuk samotnjak deverao je skoro deset godina, a onda su iz Rogatice i nekih drugih mjesta počeli dolaziti i druge njegove komšije.

– Bilo je teško, kazuje Simo. Bez puta i struje, koje ni dan-danas nemamo, morao se dizati krov nad glavom, rukama i krampom krčiti zarasla imanja da bi se nešto posijalo,a pomoći ni od kuda. To je razlog da se u Kusuke, ali samo od proljeća do jeseni, vratilo svega pet-šest porodica sa otprilike toliko stanovnika uglavnbom staraca i starica.

Ovaj mali broj Kusučana, potpomognuto mlađim iz Rogatice, prošlog petka, 23. avgusta, organizovalo je prigoidno slavlje uz dolazak puta u njihovo selo. Pozvali su predstavnika „Sjemeća“ na čelu sa direktorom Miloradom Jagodićem. Gosti su im bili i svi radnici koji su sa mašinama radili na gradnji njihovog puta.

Pozdravljajući goste Simo Kulić reče da dražih gostiju ni boljeg poklona nisu dugo imali. Doveli su nam put o čemu smo godinama maštali. Još da nam se vrati svjetlo koje smo do rata imali i Kusuci će ponovo oživjeti. Vraćaće se ne samo starci, nego i mladi.

I 80-godišnji Radomir Ćaćić, kome je donacijom izgrađena kuća i sa suprugom povremeno živi u njoj, zahvaljuje se „Sjemeću“. Ispunjena mu je životna želja i nada se da je to šansa za veći povratak raseljenih, jer će, umjesto pješaka, moći dolaziti i autima.

Takvog mišljenjja su i ostali Kusučani koji su se okupili da pozdrave i zahvale se „Sjemeću“ i njegovim predstavnicma. Novica Ćaćić (52) zamilio je posebno da mu se „slikaju“ vozila koja su došla u selo, jer je to za njega nešto o čemu ni najveći optimisti nisu mogli sanjati.

Kao i sva druga slavlja ni ovo nije, naravno, prošlo bez jagnjetine i drugog ića i pića.