KOJIĆ, FER UBICA

22.09.2014.

Miroslav Kojic Keba

Pismo iz susedstva (10)

  • Da li prepodobnom načelniku Miškoviću pristaje pesma ”Pristao sam, biću sve što hoće…”?
  • Da li je pošteni poslanik Kojić svom mandatu poželeo dug i srećan život pesmom: ”Nisam te se nagledao, nisam te se naljubio, tako brzo sve je prošlo, ja sam tebe izgubio…”?

SEĆATE LI SE onih dobrih, starih ”želja i čestitki” na lokalnim radio stanicama dok su bile u državnom vlasništvu?

Ja ih se sećam. Negde od 1975. do 1985. godine bila je, čini mi se, zlatna era onoga:
”Srećno sklapanje braka toj i tom, a bratancu prijatno popodne žele taj i taj sa porodicama…”

Svi koji su u tom razdoblju slušali lokalne radio stanice toga se sećaju, a ja bih, ipak, da ih malo podsetim, a generacije koje to nikada nisu slušale, želim da pitam:
– Znate li kako su se tada naručivale i plaćale muzičke želje i čestitke?
Isljučivo – lično. I bilo je jako skupo.

Dođete sa ličnom kartom i novcem u Radio Užice, na primer, na blagajni platite i predate tekst čestitke, kao i naslov željene pesme.

Sve su te lokalne radio stanice imale monopol i ”razbijale su od para” emitujući ”…srećno polaganje vozačkog ispita, a stricu Milanu oduzimanje dozvole…”, do onog valjda antologijskog ”…otiš'o si, sarmu prob'o nisi…”.

Kako je to evoluiralo?

Pojavom privatnih radio stanica u Srbiji – monopol na želje i čestitke je nestao. To se podudarilo sa pojavom novih informacionih tehnologija, pa su se želje i čestitke, najpre, poručivale i telefonom, potom pejdžerima, pa mobilnim telefonima, SMS-om.

U kom je to pravcu otišlo, nisam znao, a saznao sam – slučajno: putujući na mojoj vrlo čestoj relaciji Užice – Beograd, negde na Bukovima, između Kosjerića i Valjeva, birajući stanice na radiju, u trenu sam čuo refren neke pesme:
”Malo trupac i motorka…”

Poželeo sam da čujem i ostatak pesme o trupcu i motorci i čuo sam sledeće:
”…Malo Slađa, Malo Borka,
malo trupac i motorka,
popije se više koja,
eto gde je snaga moja…”

Citirani tekst je moja prva impresija, druga – e, to ću teško moći da opišem, jer toliko niti samo mogao zapamtiti, niti zapisati… Ali, suština je u sledećem:
Radio voditelj odjavio je citiranu pesmu kao želju ”društva ispod trešnje”, a onda najavio sledeću želju koju, shvatio sam tada, slušalac-naručilac uživo saopštava, direktno u etar, a sa mobilnog telefona. Ta čestitkoljubiva gospođa čiji sam glas čuo, iskusno je počela nabrajanje kome sve želi prijatan ostatak dana i dobro raspoloženje i to – traje, traje, traje, prvi, drugi, treći, pa i četvrti rodbinski red, komšije iz ulice, sve imenom i prezimenom, naravno, pa iz sela, pa iz susednih gradova, pa i u inostranstvu (kao da to oni čuju), sve ime do imena! Čak sam siguran da je čitala nekakav spisak, normalan čovek sve to u dahu ne može da izgovori, kako ona jeste.

Kada joj se grlo osušilo, a glas malo usporio i postao neodlučan, intervenisao je voditelj:
– A društvo iz Mislođina?
– E, da! Njih sam preskočila, a silno bi mi se naljutili! Caku, Rajka i njihovo kumče Dejvida iz Mislođina sada posebno pozdravljam.

Kada radio voditelj izgovori ”naša slušateljka”, ja čujem: naša investitorka, što i jeste. Mogu da zamislim na šta liči njen račun za mobilni telefon. Izbrojao sam (od trenutka kada sam počeo da brojim, a nisam odmah), više od 70 imena u toj jednoj ”čestitki”…

To je, mislim, bila druga faza ”željenja i čestitanja”, a treća, ova današnja, je u SMS porukama.

Kako dosta vremena provodim na zapadnoj strani planine Tare, izložen sam radio programima sa teritorije BiH, znači i Republike Srpske.
I rado ih slušam.
Preovladavaju SMS želje.

Najzanimljivijim mi se čini da na etnički označenim radio stanicama – slušaoci iz jednog rado naručuju pesme iz drugog, a retko onog trećeg entiteta. Ispada da, posle svega, čestitajući nešto svojim najbližima, u Bosni to čine – pesmama onih drugih ”entiteta”… Da je po njima bilo – rata ne bi ni bilo.

To sam lako dokučio, ali nikako da spoznam – kojom bi to pesmom ja nekom nešto čestitao? Recimo, osetim ja, kao gost u Višegradu, želju i potrebu da svoje zadovoljstvo onim što vidim, čujem i doživim, čestitam nekome.

A, kome ću, ako ne podobnom i prepodobnom Slaviši Miškoviću, načelniku Višegrada, i poštenom poslaniku Miroslavu Kojiću? Ako je iko zaslužan što je Višegrad danas tako velelepan, tako velegradski, ma – svetski, bre, izgleda, onda su to oni, onako prepodobni i prepošteni!

Ali, kojom pesmom?
Koja to pesma već svojim prvim taktom podseća na njih?…
Nema takve…

A, sećate li se, pošteni poslaniče Kojiću, da sam Vas u jednom od svojih pisama zamolio da me, ako Vam je neki rod, upoznate sa Draganom Kojićem Kebom?

Ja se sećam, a setio sam se i jedne njegove pesme.

Kojić:

FER UBICA

Zatvorite kapije
Pozovite stražare
Slikajte me iz profila
Stavite mi broj
Ali ja sam prvi put u životu svoj.

Urlao sam kao besan
Odrek'o se sveg što jesam
Opijao i još gore
Preživljav’o noćne more.

Ali ja sam fer ubica
Čistog obraza i lica
Ponosan, a što i ne bi
Ubio sam nju u sebi.

Pozovite sudije
Nek pošteno presude
I do kraja svog života da ostanem tu
Ali ja sam uspeo da prebolim nju.

Divna pesma!

Koga je to Kojić ubio u sebi?
Neku ženu?!
– Ma, neeee! Pravdu je ubio. A i istinu, i ona je ženskog roda…
– I, šta je tu fer?!
– Pa, fer je što je Kojić ubio pravdu i istinu u sebi, a nije ubio pravdu i istinu u nama, pravdu i istinu kao pojam, pravdu i istinu u svetu…

E, sve prethodno napisano, pošteni poslaniče Kojiću, mali je ogled (da ne kažem čas) iz pisanja, a na temu – kako naslov svakog teksta mora biti ”u dosluhu” sa samim tekstom. A to zbog onog Vašeg sa fejsbuka prognanog teksta naslovljenog sa ”ČUDNA JADA OD ANDRIĆA GRADA”.

To je naslov duhovit u pokušaju, a oslanja se na naslov pesme ”Čudna jada od Mostara grada”. Poštenom poslaniku Kojiću se učinilo zgodnim poređenje, odnosno zamena imena dva grada u naslovu pesme i – to je sve što je uspeo da dosegne u svom nagonu za pisanjem. U tekstu ispod njegovog naslova – nigde se Andrićgrad ne dovodi u vezu sa Mostarom niti sa sadržajem pesme koja, uostalom, govori o neostvarenoj ljubavi Ahme i Bibe, pa stvarno ne znam šta je pisac (da proste pisci) naslova ”Čudna jada od Andrića grada” hteo da kaže.

Daj bože da i on zna.

I ne mogu, pošteni poslaniče Kojiću, da dozvolim da se i dalje tako zlopatite, kada treba pisati. Evo, sve što je ovde napisano – Vama je na polzu i korist, da vidite kako to može i kako treba.

Na primer, naslov ”KOJIĆ, FER UBICA”, nije naročito duhovit ali je jasan i precizan: odnosi se na Dragana Kojića Kebu i njegovu pesmu ”Fer ubica”. Za dobrog spisatelja još je važnije sledeće: taj se naslov odnosi i na tekst ispod njega, a čak su u tekstu citirane i reči pesme ”Fer ubica”.

Ali sa stihovima pesama se može svašta, ako imate ideju.

Na primer, prepev Kojićeve pesme ”Fer ubica” mogao bi da glasi i ovako (NAPOMENA: velikim slovima odštampani su originalni stihovi, a malim dopisani stihovi):

Ubica istine

Od Andrićgrada
ZATVORITE KAPIJE
Da sve bude kao prije
POZOVITE STRAŽARE
’Apsite me braćo mila
SLIKAJTE ME IZ PROFILA
Sa fejsbuka slika mi iščilila
STAVITE MI BROJ
Ne na uvo, no na grudi
Verujte mi, ljudi
ALI JA SAM PRVI PUT U ŽIVOTU SVOJ

Mandat mi je bio tesan
URLAO SAM KAO BESAN
Pošten poslanik sam bio
ODREK'O SE SVEGA ŠTO JESAM
Policije ministar ću biti
OPIJAO SE JOŠ I GORE
Pa ću još i više piti
PREŽIVLjAV'O NOĆNE MORE
Od ovog što sam – ne mož’ gore

ALI JA SAM FER UBICA
Dugih šiški sve do nosa
ČISTOG OBRAZA I LICA
Poštenjačina sam ja iz vica
PONOSAN SAM, ŠTO I NE BI
Ubio sam, ubio istinu
UBIO SAM NjU U SEBI

POZOVITE SUDIJE
I Grobare i Delije
NEK’ POŠTENO PRESUDE
Na poslaničkom kazanu
I DO KRAJA SVOG ŽIVOTA DA OSTANEM TU
Poslanik u Višegradu
ALI JA SAM USPEO DA PREBOLIM NjU
Istinu

To je za prvi čas dovoljno, ne bih Vas dalje opterećivao obimnijim gradivom. Obnovite ovo, propitivaću naredne sedmice.

P.S. za poštenog poslanika Kojića: Ako hoćete ovim da se bavite, to se radi ovako, a ja politikom neću da se bavim jer ne bih mogao tako!

P.S. za SDS: Vas ću sledeći čas propitivati matematiku. Obnovite tablicu množenja. Ne znam kojom to matematikom izračunaste da ćete osvojiti većinu na predstojećim izborima.

P.S. za omladinu SDS: Vi na sledeći čas ponesite bojanke i drvene bojice.