Jedan dan na srednjovjekovnom gradu Vratar [FOTO]

Tekst i foto: Sreten Mitrović - 23. aprila 2015. 058.ba

Grad Vratar kod Rogatice

MJESTO ZA MAŠTANJE I NOSTALGIJU

ROGATICA – Pored Borča koji je bio jedan od najvećih i najutvrđenijih gradova u srednjovjekovnoj Bosni, koga su Turci porušili 1471. godine, Rogatica ima i drugi grad iz toga perioda.

Riječ je o gradu Vratar koji je nakada bio sjedište istoimene nahije koja je, kako su zabilježili hroničari, imala 32 čifluka od Barnika i Podžeplja u sadašnjim opštinama Sokolac i Han-Pijesak preko Žepe, Stare Gore i ostalih sela žepske kotline i boričkog platoa u opštini Rogatica do granica sa tadašnjom nahijom Hrtar u sadašnjoj opštini Višegrad.

Ostaci Vratara nalaze se u Mjesnoj zajednici Žepa. Bio je podignut na jednom visokom (745 metara n/v), vrlo strmom i teško pristupačnom grebenu smještenom na desnoj obali rijeke Žepa. Na gradu su još očuvani temelji, zidovi četiri okruglaste kule, ostaci velike sale i sudačka stolica, uklesana u matičnoj, živoj stijeni.

Iskoristivši jučerašnji lijep aprilski dan i entuzijazam poznatih ljubitelja planinarenja, prirode i starina, braće Zdenka i Bore Brusina i direktora Turnističke organzacije Nebojše Golića, obišli smo Vratar. Bio je to nesvakidašnji događaj, koji budi maštu i stvara nostalgiju. Šta se sve vidjelo i doživjelo, evo priče kroz riječ i sliku.

Put do Vratara počeo je zanimljivo. Već na dionici između Mrkonjića i Budete iznenađenje. Na putu „barikada“. Vjetar oborio stablo omorike i zbog toga put u Sjeversko, a onda kraticom ponovo na put za Budetu, Brezovu Ravan i selo Vratar u podnožju brda na kome je bio srednjovjekovni grad. Potraga za starim gradom vodi uz uspon kao „uz nos“. Prati nas kamen i sve rjeđe sitno rastinje i trava prilagođena mjestu življenja. Ide se lijevom stranom grebena. Na desnoj je ambis od koga uzima jeza.

Stiže se do ostataka nekog zida. Boro Brusin, koji je već bio na Vrataru, kazuje da je to prva od četiri kapije nekadašnjeg grada. I tako druga, treća, četvrta. Vrijeme je učinilo svoje. Tu i tamo ostaci zidina i krečnog maltera, grubo klesanog kamena i šiblje iz nekadašnjih manjih i većih objekata, među kojima je i jedna koja je najvjerovatnije bila za neke masovnije skupove, veličine seoskog guvna.

Tu je i kamena stolica. Neki tvrde sudačka. A možda i nije. Sumnjivo je mjesto na kome se nalazi. Na samoj je ivici ambisa, a ispred sebe nema „amfiteatar“ za publiku.

Između druge i treće kapije nalaze se i dva ogromna stećka. Jedan sljemenik,a drugi ravne ploče, bar tako se čini jer je prevrnut. Bili su nadgrobni spomenici. Jedan je pomjeran sa mjesta gdje ga je nekad neko postavio.

Veliko je čudo kako su ovi ogromni kamenovi, dobro urađeni, uopšte došli ovdje. Vjerovatno su nadgrobni spomenici nekim „jakim i velikim“?!

Sa Vratara žepska kotlina vidi se kao na dlanu. Fotke to najbolje govore. Iz ove ptičije perspektive, u kojoj caruju orlovi i divlje koze, o kojim govore ogromne količine brabonjaka, sve u Žepi i okolini je minijaturno, pa i čuveni most na Žepi koga je foto-aparat jedva malo „uhvatio“.

Na povratku sa Vratara prisustvovali smo smaknuću jedne „domaće“ zmije. Njeni ekzekutori, momci iz sela, rekoše da je poskok. I „šare“ na njoj na to upućuju, a gledalac fotke može sam da zaključi da li su oni u pravu.

Brusini i prvi čovjek turizma u Rogatici Nebojša Golić, u selu Vratar, odnosno zaseoku Heljići, našli su i desetak srednjovjekovnih stećaka. Najviše ih je nedaleko od kuće nane Rabije Heljić. Ova živahna starica živi sama. Muž umro, a djeca na strani. Jedan sin čak u Irskoj.

Iako su joj poremetili posao u malom vrtu, baka Rabija obradovala se iznenadnim gostima. Bar tako se činilo. Slijedila je priča o njenom samovanju i drugim staračkim nevoljama, a nije joj se moglo oduprijeti ponudi čaše soka od jabuka koje je ona dobila od svojih iz Sarajeva. Ništa neobično. Žepljani su poznati po gostoprimljivosti.

Ova mala turistička „ekspedicija“ obišlaje i nekropolu stećaka u Ribiocu, a na povratku kući obišla je lokalitet Gradac i čuveni izvor „Udaša“ između sela Babljak i Sjeversko. Od algi i žabokračine očistio ga je Boro Brusin, ali se i uvjerio da se u njegovoj vodi ruka ne može držati ni dva minuta. Ledena je kao rijetko koji drugi izvor u ovom kraju.

Pratite nas na FACEBOOKU
Zatvori

Komentari:

Komentari se objavljuju u realnom vremenu i 058.ba ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Komentari sa takvim sadržajem biće izbrisani, a lažni profili biće banovani.

Povezane teme: