Pobusani ponedjeljak u Čajniču

ČAJNIČE – Pored Vaseljenskih zadušnica, koje je crkva ustanovila za sve pravoslavne hrišćane i koje obilježavamo kao zimske, duhovske, mitrovdanske i miholjske u srpskoj pravoslavnoj crkvi postoje posebni dani posvećeni umrlima. Tako se u pravoslavnih Srba za umrle molimo, gotovo preko cijele godine, izuzev kada kanoni crkve to zabranjuju, a postoje posebni dani, kada se vjerni sa molitvom, dobrim djelima, mirisom tamjana i prisluženim svijećama sjećaju svojih preminulih i upokojenih srodnika.

Tako se za umrle molimo o Vidovdanu, o Markovdanu i na Pobusani ponedjeljak. Pobusani ponedjeljak je prvi ponedjeljak posle Vaskrsa, a poznato je da se velike i Strastne sedmice pred Vaskrs, i Svijetle nedjelje po Vaskrsu ne čine parastosi, niti se postavljaju daće i sofre za umrle. Tako je Pobusani ponedjeljak prvi dan kada možemo da se pomolimo Bogu za duše pokojnika.

Kao brižna majka što vodi brigu o svojoj djeci, tako ni ljubav duhovne majke srpske pravoslavne crkve ne prestaje ni po smrti njenih članova. Zato se na ovaj Pobusani ponedjeljak, vjernici molitveno sabiraju na svetim grobljima, ne samo da urede, pobusaju zelenilom grobove svojih srodnika, nego i da očiste i uklone korov i preraslu travu, a zatim prisluže svijeće voštanice, okade grobove, postave Vaskršnje jaje i kažu: Hristos Vaskrse, a sveštenika pozovu da učini pomen i molitvu za blaženo upokojenje duša milih nam i dragih pokojnika.

Zato je u mnogim mjestima, ovaj dan, Pobusani ponedjeljak, ostavljen kao dan molitvenog i sjetnog sjećanja, na naše preminule. Izlaskom na groblje mi oživljavamo molitvene uspomene i prinosimo zajedno sa sveštenikom iskrene molitve Vaskrslom Hristu da primi u carstvo nebesko i rajsko naselje, duše preminulih pravoslavnih Srba.

I ove godine kao i ranijih godina na čajničkom gradskom groblju „Rakovice“ izašao je veliki broj vjernika, da prinese tople molitve, da okadi grobove i prisluži svijeće voštanice, preminulim i umrlim srodnicima. Mnogi su rano ujutro izašli da urede i očiste grobnice, a kada su sveštenici opojali grobove i učinili pomene mnogi su se još uvijek zadržali na groblju, sa sjetom i molitvenim poštovanjem sjećajući se svojih pokojnika. Prije pomenova na groblju, u hramu Uspenja Presvete Bogorodice u Čajniču, održan je parastos svim upokojenim i preminulim pravoslavnim hrišćanima, za poginule srpske vojnike i vojskovođe, za one koji su upisani u knjigu vječnog spomena i za one koji su donijeli čitulje i spiskove svojih preminulih.

Protojerej-stavrofor Momir Vasiljević posle molitve je naglasio-„U svjetlosti Vaskrsenja Hristovog molimo se za umrle, a Pobusani ponedjeljak je prvi dan kada se možemo moliti za duše umrlih i upokojenih. Upravo je ovo najbolje vrijeme da se obratimo Spasitelju, da primi duše naših milih i dragih srodnika, jer je radi nas ljudi i radi našeg spasenja došao u svijet, pretrpio strašna stradanja, raspeće i krsnu smrt, da bi u treći dan Vaskrsao i pobjedio smrt, grijeh i zlo i nama omogućio život vječni. Molimo se Vaskrsnom Hristu, da primi u svoje naručje, sve u vjeri preminule pravoslavne oce i braću, srpske vojnike, majke i sestre i nevinu dječicu i da im podari vječnu ljubav i vječni život. Gospod je rekao, Ja sam vaskrsenje i život. Ko vjeruje u mene ako i umre živjeće. Bog naš je Bog živih, a ne mrtvih, zato i pojemo tropar Vaskrsa: Hristos vaskrse iz mrtvih, smrću smrt umrtvi i onima u grobovima život darova. Molite se i vjerujte u vaskrsenje. Hristos Vaskrse!