Značajne godišnjice Dragiše Nedovića, kompozitora neprolaznih narodnih pjesama

21.03.2016.

DRAGISA NEDOVIC

100 GODINA OD ROĐENJA I 80 GODINA HIMNE VIŠEGRADA

Ove godine, tačnije 20. jula, navršava se 100 godina od rođenja jednog od najpoznatijih kompozitora prave narodne pjesme sa prostora bivše Jugoslavije i 80 godina od komponovanja nadaleko čuvene pjesme „U lijepom starom gradu Višegradu“. Nedović je umro 1966. godine u rodnom Kragujevcu, prije 50 godina, ostavivši iza sebe preko 500 srpskih narodnih, sevdalinki, romansi i dalmatinskih pjesama.

„U lijepom starom gradu Višegradu“, svojevrsna himna Višegrada, prepoznatljiva po svoja četiri stiha, pjeva se decenijama, bez obzira na granice, vjere i nacije, a mnogi i danas misle da je spjevana u narodu.

Ipak, ovu pjesmu Nedović je spjevao i komponovao davne 1936. godine, za vrijeme boravka u Višegradu. Do skora je široj javnosti bilo skoro nepoznato da je pjesma u originalnoj verziji nosila naslov “Jutros rano slušam”, da je bila posvećena djevojci Kiki sa Bikavca, poznatog uzvišenja iznad centra Višegrada, sa pogledom na čuvenu ćupriju na Drini, te da je imala i peti stih, koji je sve do nedavno bio u svojevrsnom karantinu.

Taj “zaboravljeni” stih ove lijepe pjesme, zajedno sa odavno poznata četiri, prije šest godina objavila je Turistička orgnizacija Višegrada u svom promotivnom katalogu, a u svoj repertoar cjelovitu je prvi uvrstio poznati pjevač Radiša Urošević.

Pjesma je postala svojevrsni hit prethodne Jugoslavije, nakon što ju je sredinom pedesetih godina prošloga vijeka snimio, tada popularni bosanskohercegovački pjevač narodne muzike Himzo Polovina (1927—1986), ali bez pomenutog petog stiha: “Ustaj, isprati me, moram da putujem,/ u Srbiju idem, mome rodnom gradu,/ za tobom ću, Kiko, vječno da tugujem/ zašto sam te samu ostavio mladu.”

Hroničari su zabilježili da je nakon toga Nedović digao uzbunu i najavio tužbu protiv Polovine zbog krađe pjesme, a posebno zbog izostavljanja posljednjeg stiha. Donekle su uspjeli izgladiti spor, nakon čega je Himzo Polovina na drugom izdanju ploče kao autora potpisao Dragišu Nedovića. No, i u ovom izdanju pjesma nije imala posljednji stih u kome se pominje Srbija i djevojka Kika!

Prijedlog za Nedovićev biljeg u Višegradu

I pored toga što je svojom pjesmom proslavio Višegrad, Dragiše Nedovića, sem u rijetkim novinskim prisjećanjima i pjesničkim večerima, “nema” u gradu na Drini i Rzavu, gdje je proveo svoje najburnije mladalačke i stvaralačke dane. Prije šest godina “malo je falilo” da baš na Bikavcu Nedović dobije svoju malu ulicu. Tadašnji odbornici lokalne Skupštinesu ipak su odlučili da im više odgovara naziv Bikavačka (!), umjesto ulice Dragiše Nedovića.

Prilika za ispravljanje greške su ovogodišnje godišnjice koje će se, nadamo se, dostojno obilježiti prigodnim kulturnim programima, pa i davanjem jedne ulice na Bikavcu kompozitoru svojevrsne himne Višegrada. Prijedlog za to, kako je najavljeno, uskoro će i zvanično nadležnima uputiti lokalno Društvo ljubitelja pisane riječi „Most“, koje očekuje da će ih u tome podržati kulturne i turističke ustanove.

U knjizi koju je ovom Šumadincu posvetio njegov prijatelj profesor dr Dragan Bataveljić, piše da je Nedović bio “boem, osobenjak i siromašak”, da je putovao po kraljevini Jugoslaviji i usput pisao ljubavne i druge pjesme. Bataveljić piše da je, pred kraj života, Nedović pričao kako o njegovom životu malo ko zna da li je bio sretan. “Živeo sam, druže, u večitoj bedi. Pesma mi je bila uteha i lek”, pričao je Nedović. Bez svake sumnje, Nedović nije pisao i komponovao po narudžbi, već po inspiraciji i za svoju dušu.

Riznica Nedovićevih pjesama

Nemirnog boemskog duha, sa samo 16 godina, kako su zabilježili hroničari, 1932. godine Dragiša Nedović iz svog Kragujevca kreće sa gitarom pješice na dugogodišnji put “kako bi narod čuo njegovu muziku”. Tada nastaje njegova kultna pjesma “Siromah sam, druže”, zatim neprolazne “Stani, stani, Ibar vodo”, “Obraše se vinogradi dole kraj Topole”, “Lepe li su, nano, Gružanke devojke”, “Na Moravi vodenica stara”, “Jesen prođe, ja se ne oženih”, “Ajd’ d’ idemo Rado”…, a boraveći u Bosni piše neprolazne pjesme: “U lijepom starom gradu Višegradu”, “Iz Bosne se jedna pjesma čuje”, “Bosanske me pjesme zaniješe”, “Prođoh Bosnom kroz gradove” (koautor sa Radom Jovanovićem)… Put ga dalje vodi u Dalmaciju, gdje, uz izvanrednu moć prilagođavanja lokalnom melosu, piše pjesme “O, lipa ti neznanko”, “O, brodiću beli”, “Mare, Mare, srićo moja”, poznatiju kao “Kad si bila mala Mare”. Nakon nekoliko godina vraća se u Kragujevac, gdje ga zatiče Drugi svjetski rat, a nakon četiri godine zarobljeništva u Dormagenu saznaje da je veliki broj njegovih tekstova uništen. Ipak, nastavlja da piše pjesme, kada nastaje tužna pjesma “Pluća su mi bolna”.

Dragisa_Nedovic_-_Jutros_rano_slusam_(kopija_originala)