Jedan dan sa sjekačima ŠG „Sjemeć“

15.03.2017.

sjekaci-sg-sjemec-1

POSJETA NA ZOV MOTORNE PILE

ROGATICA – Ako igdje postoji javnost rada, onda je to u sječi šume, odnosno drvnih sortimenata kako ovu fazu rada nazivaju šumari. Jeka motorne pile i glasno upozorenje sjekača sa njima samo poznatim vardej čuje se kilometrima od mjesta sječe.

Eho motorke i upozorenje na opasnost vardej odveli su nas ovih dana u stoljetne modre šume Crnog vrha koji omeđuje boričku visoravan sa sjevero-zapadne strane, nedaleko od sela Babljak i Sjeversko, i po šumskoj podjeli odjela nose brojeve 37. i 38, u kojim su sjekači ŠG „Sjemeć“ radili svoj svakodnevni posao – sječu drvnih sortimeneta.

Još u sniježnom dekoru, u 37. odjelu, našli smo grupu sjekača u kojoj su bili Miroslav Nešković, Radislav Lučić, Boban Stjepanović i Aleksandar Kusmuk. Sa njima je bio i alinger, ili ti krojač drvnih sortimenata, šumarski tehničar Tomislav Purković. Radimo, rekoše oni, radovnu sječu stabala koja su prošle godine doznačena.

sjekaci-sg-sjemec-2

Kratak pozdrav i nastavak rada. Za tili čas palo je i prvo stablo. Slijedilo je uhodan proces izrade. Jedan od sjekača sjekirom guli panj, radi kreše grana dva sjekače sa motornim pilama „napadaju“ stablo na donjem i gornjem dijelu, a četvrti sjekač pravi šumski red. Nakon što je ogulio panj pridružuje mu se i drugi kolega. Zanimljivo je tada biti u šumi. Motorke pjevaju svoju pjesmu. Od njihove jeke ništa se ne čuje. Sa lica sjekača lije znoj iako je temperatura u osojnim stranama Crnog vrha prilično niska. i tako od stabla do stabla, iz dana u dan, mjeseca u mjesec, godine u godinu, jer su ovdje sjekači sa višegodišnjim radnim iskustvom.

– Posao sjekača je izuzetno težak i posebno opasan. Mala nepažnja i može se svašta dogoditi od povreda motornom pilom i sjekirom kao osnovnim sredstvima rada, do toga da može „stići“ suva grana i niz drugog što prati ovaj posao, priča Miroslav Nešković.

Njegov kolega Boban Stjepanović kazuje da u šumama gdje je bolji bonitet, sjekač može zaraditi i do 1500 maraka mjesečno. Ovdje u Crnom vrhu, zbog slabog boniteta stabala i terena, neće stići ni 800 maraka, ali mora se raditi. Bolje išta nego ništa.

sjekaci-sg-sjemec-3

Radno je bilo i u 38. odjelu. U njemu su radili sjekači Branislav i Vojko Cvijetić i Ognjen Timitić. Uobičajen proces rada sa motorkom, sjekirom, upozorenje vardej, sječa i izrada trupaca po koje će doći zaduženi za izvoz do lagera koji se nalazi neposredno uz put Rogatica – Borike – Budeta.

Taj posao u ovom dijelu Crnog vrha u privatnom aranžmanu preuzeo je Danko Bojat iz Stare Gore. Ima svoju privatnu firmu. Posao je dobio na tenderu i obavlja ga sa pet pari volova i jednom zapregom konja.

Danko je po zanimanju metalostrugar. U nedostatku posla u zanimanju, prihvatio se furmanluka i već 20 godina, računajući i rad u bivšoj „Staroj Gori“, radi ovaj posao.

sjekaci-sg-sjemec-4

– Kad je „Stara Gora“ pripojena šumarstvu, ja sam kao furman ostao bez posla i morao sam tražiti način kako do sredstava za život. Odlučio sam da kupim volove i registrijem firmu za izvoz građe. Od ovog posla evo već nekoliko godina izdržavam četveročlanu porodicu. Zaradim toliko da mogu pokriti troškove, a najveći su u obezbjeđenju hrane za volove, i ostane i neka solodna platica. U ostalom bolje mi je nego da radim na brenti, bez obzira što je suvišno govoriti koliko je i ovo opasan i težak posao i za furmana i za volove, priča Danko.

Izvučeno na lageru prima drugi radnik, opet šumarski tehničar. Ovoga puta to je radio Miroslav Ristanović. Kad on obavi svoj posao, onda furman može ići po novu turu i tako u krug tokom cijelog dana.

Ostavili smo sjekače i furmane da rade svoj posao. Ni jednim ni drugim nije lako.

Dobro je kad je dan bez padavina. Muka je kad pada za vrat, a raditi se mora, kazuju oni.