Priča o Miliji Mališiću, uzornom pčelaru iz Rogatice

23.09.2017.

milija-malisic-1

U PČELARSTVO SAMO IZ LJUBAVI

ROGATICA – Neko je napravio gradaciju pa je uzgajivače pčela podijelio na tri kategorije. Onaj koji ima do 30 košnica nazvan je hobista, a preko 50 biznismen. To su oni koji nisu samo medari, nego proizvode i druge pčelinje proizvode kao što su polen, propolis, vosak, rojevi i matice.

U tu malu grupu pčelara biznismena u opštini Rogatica spada Milija Mališić (53) iz Rogatice, koji kad sabere košnice u „stacionartu“ u rodnom Sjeversku na Borikama, i Đurinom Brijegu u Rogatici, ima više od 50 a manje od 100 društava.

Bez porodične tradicije i sasvim skromnog predznanja o pčelarstvu, od pokojnog Milana Bandića, koji je u Rogaticu izbjegao iz svojih Kusuka u Mjesnoj zajednici Kozići, kupio sam tri roja 2000. godine. Prve upute o uzgoju ove životinje dao mi je čiča Milan uz napomenu da pčelu treba voljeti i da pčelarstvo traži puno posla. Ako nisi spreman na to, onda nemoj ulaziti u te vode govorio je čiča Milan, počinje svoju pčelarsku priču Milija Mališić.

Već na kraju prve godine ja sam bio na ispitu. Puno se radilo, a meda nije bilo. I sam sebi sam postavljao pitanje – šta dalje? Ići u pčelarstvo ili odustati. Preovladala je ljubav prema pčelama i ja se otisnih u pčelare. Iz Rogatice u kojoj nisam imao nekih pozitivnih iskustava, nakon dvije godine, prenio sam pčele na očevo imanje u Sjeversko. Već prve godine osjetio sam napredak i ja se tako upecah. Ostadoh u pčelarstvu i evo me punih 17 godina i ostaću još dugo. Pčele su postale moj život, a pčelarstvo odmor i razonoda. Sastavih slatko sa korisnim.

Ono na čemu sam od prvog dana posebno radio bilo je moje obrazovanje iz domena pčelarstva. Kad god sam stigao išao sam na savjete kod starijih pčelara, kupovao knjige o pčelarstvu, išao na predavanja i sajmove, a u posljednje vrijeme sve više sam na internetu. Tu se nađe dosta toga što pčelara zanima.

Ja pčelarim u Sjeversku i Rogatici. U Sjeversku su dvije trećine mojih košnica, a ostatak u Rogatici. O ovim na Sjeversku uglavnom brinem ja, a o onim u Rogatici, moj sin Miljan (27). Naša iskustva govore da je prinos meda po društvu bolji na planini nego u nižim predjelima kakva je Rogatica. To se posebno pokazalo posljednjih nekoliko godina, ne računajući prošlu, koja nigdje nije valjala. Tu rekordno lošu godinu pčele su preživjele samo zahvaljujući prihrani, reče Mališić.

milija-malisic-2

Ovaj pčelar nerado se sjeća i zime 2011. godine iz koje je izašao sa 42 društva manje nego što je zazimio. Proljeće je dočekao sa svega 14 slabih društava, pa je morao prikupiti novih 15-tak rojeva.

Za ovu godinu neki kažu da je bila loša. Ja se s tim ne slažem. Jest da je loše počela zbog aprilskog snijega, mraza i kiša, ali kasnije se stanje prilično popravilo i ja sam ipak zadovoljan. Sakupio sam nekih 300 kilograma meda, dobio više kilograma voska, sakupio određenu količinu propolisa, prodao nešto rojeva. Ostavio sam dosta meda i pčelama i one, po mojoj procjeni, spremno dočekuju jesen i zimu. U januaru ću ih „pogurati“ sa šećernim pogačama i tako do proljeća i prvog maslačka koga na Borikama ima u izobilju. Dodam im i nešto šećernog sirupa sa Varastopom kao lijekom za suzbijanje varoe i ja se nadam dobrom.

Milija kao pčelar ne žali se na malinare. Ja, kazuje on, imam dobru saradnju sa njima oko hemijskog prskanja. Oni poštuju zahtjeve pčelara u toj oblasti. Što se tiče krompiraša, oni su bezopasni, uz ostalo i radi toga što cvijet krompira nije medonosan i njega pčele uopšte ne posjećuju.

Ali, zato, Milija na Sjeversku ima svoj Bliznik i Džombu sa bistrim vodama i velikom skupinom barskih biljaka koje su vrlo medonose. Tu je i brdo Zečica sa bijelom djetelinom, majčinom dušicom i drugim planinskim biljkama. Dobro dođu i napuštena krompirišta u kojim raste dosta medonosne trave.

Milija sakupljeni med ne iznosi na pijacu. Sve proda na kućnom pragu stalnim mušterijama. Tako je i ove godine uz još ne promijenjenu cijenu od 15 maraka po tegli od 900 grama.

Pošto radi u Osnovnom sudu u Višegradu i nije stalno uz svoj pčelarnik, on ne čeka da se prirodno izvede roj. On to radni razrojavanjem na vještački način. I pored toga desi mu se da neki roj sam izađe i čak pobjegne – uvijek u pravcu Bokšanice i Žepe.

Ima, kazuje on, i onih mojih. Znaju i po dva dana čekati me na grani šljive, jabuke ili kruške da ih pokupim, sa smijehom priča ovaj pčelar, koji je u periodu 2012-2016. godina bio predsjednik Opštinskog udruženja pčelara „Sat“ u Rogatici.

Osvrćući se na period svog predsjednikovanja, on reče, da se zahvaljujući saradnji sa Japanskom razvojnom agencijom JICA (Džajka) u Rogatici naglo povećao broj pčelara. Pred kraj prošle godine, otišla je Džajka sa ovih prostora pa se boji da sa njom ne ode i veći broj rogatičkih pčelara. Jer, za pčelarstvo treba ljubav, a manje pomoć drugih. Džajka je bila taj drugi.