Sjećanje 87-godišnjeg Manojla Bartule na stradanja komšija 1942. godine

Tekst i foto: Sreten Mitrović - 12. septembra 2017. 058.ba

manojle-bartula

GRIJEH JE ZABORAVITI ŽRTVE

ROGATICA – U Gornjem Osovu kod Rogatice na lokalitetu Kula, nalazi se prigodno Spomen-obilježje u znak sjećanja na preko 90 žena, djece i staraca ovog sela i izbjeglica iz Rogatice i šireg područja Sokoca i Romanije koje su 27. april ratne 1942. godine ustaše Crne legije Jure Francetića u štali i soldrmi Koje Ristanovića zapalili i prekinule njihov put i želju da se domognu Drine i Srbije.

Ovo mjesto pijeteta posjetio je ovih dana starina Manojle Bartula (87) iz sela Barnik u opštini Sokolac koji sada, sticajem okolnosti, živi u Rogatici. Poklonio se sjenima stradalih i usput primijetio da na mermernoj ploči Spomen-obilježja, koje je podignuto tek 2004. godine, nema imena nekih njegovih komšija i poznanika za koje pouzdano zna da su ovdje stradali.

Nisam ranije bio u prilici da dođem u Osovo, a pogotovo da pričam o događajima iz tog perioda. Svakako, drago mi je što nisu zaboravljeni nevino stradali i što se ovdje makar godišnje jednom okupljaju potomci. Kad sam pročitao imena stradalih vidio sam da među njemu nema nekih za koje ja znam da su ovdje okončali svoje živote. Njihova imena, po mom mišljenju, nije imao ko da dadne jer su stradale cijele porodice, reče čiča Manojle za koga se može reći da je živa enciklopedija svoga kraja.

Radi se, dodaje on, o najmanje 14 osoba. Među njima je supruga Luke Savića iz Žljebova, Janja, koja je bila u poodmaklom stadiju trudnoće, sa tri kćerkice i Zorka Planinčić sa tri sina, od kojih se, koliko se sjećam, najstariji zvao Milomir i svi su bili mlađi od mene, a ja sam tada imao 12 godina. Tu je bio i Manojle Cvijetić sa suprugom Stanom i Ljubica Grakalić, supruga Hrvata Zvonka, koji je bio posljednji predratni učitelj u osnovnoj školi u Sokolovićima, sa dvoje malodobne djece i svekrvom, Zvonkovom majkom.

spomen-obiljezje-u-gornjem-osovu

Koliko se sjećam, šaptalo se u našoj kući, Zvonko je već bio otišao u partizane, pa je njegova porodica zaštitu potražila u našoj kući u kojoj su moj otac Miloš i stric Milorad važili kao dobri domaćini i mogli ih zaštititi od nasrtaja domaćih odmetnika.

Ali, desilo se nešto drugo. Zbog ustaške ofanzive, iza koje u srpskim selima ostaje zgarište i ubijeni nedužni ljudi, sve više primicala selima na području Sokolovića, u našoj kući jednog dana okupio se veći broj seljana. Dilema je bila šta raditi. Jedni, među kojima su bili i moj otac Miloš i stric Milorad, za bježati prema Drini i Srbiji. Drugi su opet smatrali da je bolje da se na kratko treba skloniti u šume Devetaka dok vojska ne prođe, a onda se vratiti kućama. To su posebno zagovarali oni koji su bili bliži partizanima. U tom krugu je bila i porodica učitelja Zvonka. I tako je bilo. Mi smo otišli prema Drini i zahvaljujući dukatima koje je imao moj otac u Starom Brodu prešli smo Drinu prije nego što su stigle ustaše i napravile pokolj u kome je stradalo preko 6000 Srba, uglavnom žena, djece i staraca.

Oni što su ostali u selu i sklonili se u šume Devetaka nisu imali sreću. Otkrio ih je, pričala je kasnije Desa Đurović i Luka Savić, koji su uspjeli da pobjegnu iz zbijega, navodno, jedan od ranije zarobljenih ustaša, koji se, čini mi se zvao Andrija. Pod optužbom da su partizanske porodice ustaše su ih potjerani sa sobom sve ovdje do Osova gdje je tragično okončana njihova životna sudbina

Učitelj Zvonko, kazuje čiča Manojle, preživio je rat. Po njegovom okončanju jednom je došao u naše selo interesujući se za sudbinu svoje porodice. Nakon što je o tome sve saznao vratio se u Sarajevo i, kasnije se pričalo, da je teško obolio i ostao na Psihijatriji u Jagomiru kod Sarajeva do posljednjeg svoga časa.

Zato bi na mermernoj ploči u Gornjem Osovu trebalo naći mjesta i za upis imena i ovih mučenika bar radi čuvaju od zaborava. Zaboraviti ih bio bi veliki grijeh, reče čiča Manojle koji je još jedini svjedok njihova stradanja.

Pratite nas na FACEBOOKU
Zatvori

Komentari:

Komentari se objavljuju u realnom vremenu i 058.ba ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Komentari sa takvim sadržajem biće izbrisani, a lažni profili biće banovani.

Povezane teme: