Goran Gluhović rekorder među božićnim polaznicima u Rogatici

Tekst i foto: Sreten Mitrović - 02. januara 2018. 058.ba

goran-gluhovic-1

POLA VIJEKA NA PUTU RADOSTI

ROGATICA – Ako bi se u opštini Rogatica, a možda i šire, tražio rekorder među božićnim polaznicima u jednoj porodici, u najuži izbor bez sumnje ušao bi Goran Gluhović (62) iz Seljana. On će radosnu vijest o narednom Hristovom Roždenstvu, odnosno Božiću, po 52 put donijeti u porodicu komšije Radisava Arbinje.

Sve je počelo u vrijeme kada još nisam imao ni punih 10 godina. Tada je Radisav Arbinja, ili bolje reći Radan, kako ga svi poznaju, iz svojih Kalimanića u opštini Sokolac, sa porodicom doselio u naše Seljane. Pošto sam ja bio dječačić koji je po svemu puno obećavao, uz prvi Božić u Seljanima poželio je da mu budem polaznik. Moji roditelji su to odobrili i ja odoh u Arbinje da im donesem radosnu vijest o rođenju Hristovom 1966, prisjeća se ovih dana Goran i dodaje:

Kako je tih dana Radanova porodica živjela u staroj kući Branka Frganje kod Turske česme, na kraju sela, meni kao dječaku hrabrost nije bila za pohvalu pa je bio problem kako da u cik zore i po snijegu do koljena odem do njihove kuće. Rješenje smo našli u tome što me je pratila starija sestra Momirka, pa su Arbinje u Seljanima u neku ruku te i naredne godine imale dva polaznika s tim što je meni pripala obaveza da naložim badnjake i očitam ono „koliko varnica, toliko u domaćina parica, ovaca, goveda i konja, da rodi pšenica bjelica i vinova lozica…“, koje sam danima ranije učio na pamet kod kuće. Ja sam i šporet darivao sa nekom paricom i prvi od zaoblice, kako se kod nas zove božićna pečenica, odsjekao komadić mesa kojim smo se omrsili poslije višenedjeljnog božićnog posta. Za uzvrat nedjelju dana poslije, uz prevođenje polaznika, dobio sam kolač i vunene čarape.

goran-gluhovic-2

Za ovo moje prvo položajstvo dugo sam se, uz pomoć roditelja i sestre, pripremao. Cilj je bio da u kuću Arbinja dođem što ranije i da po mogućnosti domaćina prvi pospem žitom koje sam ponio od kuće. I uspio sam. A po ulazu u kuću sjedao sam na već pripremljen tronožac i u rukavicama naložio preostali, treći, badnjak. Slijedilo je blagosiljanje i darivanje šporeta. Sve sam to, čini mi se, uspješno obavio, ali kad je trebalo da odsiječem desnu plećku od zaoblice našao sam se u nedoumici. Umjesto jagnjeta ili praseta na ražnju, čekao me je zapečeni pijevac. Nisam znao šta da odsiječem za mršenje. U tome su mi pomogli Radan i njegova supruga Vojka – odsjekao sam desni batak.

Moram reći da ovo sa pijevcem nije bila nikakva podvala. Zbog preseljenja iz Kalimanića i gradnje kuće domaćin stvarno nije bio u mogućnosti za taj Božić da zakolje nešto više od pijevca. Slijedeće godine i svih narednih do današnjih dana čekalo me je jagnje ili prase na ražnju, kazuje ovaj veteran u poslu polaznika.

Zanimljivo je da Goran zadaću polaznika nije prekidao ni u vrijeme kad je bio vojnik u bivšoj JNA.

Za Dan JNA, 22. decembra 1975. kao primjeran vojnik nagrađen sam sa 10 dana odsustva. Ubrzo sam ga dobio i za Novu 1976. godinu i Božić bio sam na odsustvu kod kuće i obavio posao polaznika kod mojih Arbinja, koji su sa izgradnjom nove kuće bili u neposrednoj blizini naših kuća pod Zasadom. Te, 1976. sam se vratio iz JNA i nastavio sa položajstvom i ako Bog da za predstojeći Božić biće to 52 put da donosim radost ovog velikog praznika Arbinjama. Pošto sam još u „snazi“ a i Arbinje, hvala Bogu i svecima, ne stoje loše idemo dalje, reče sa smijehom Goran demonstrirajući na kraju za „dušu“ foto-aparata dio posla božićnog polaznika.

Pratite nas na FACEBOOKU
Zatvori

Komentari:

Komentari se objavljuju u realnom vremenu i 058.ba ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Komentari sa takvim sadržajem biće izbrisani, a lažni profili biće banovani.

Povezane teme: ,