Djeca su čudo i čine čuda

29. marta 2018. 058.ba

ČAJNIČE – Trenerski posao nije lak čak ni u kada radite u idealnim uslovima. Pogotovo nije lako raditi sa djecom. Djecu ne samo da trenirate, već ih i vaspitavate, trudite se ne samo da budu dobri sportisti i već dobri ljudi.

Duško Pečenica godinama radi kao trener u mlađim selekcijama KK „Vrelo“. Nekada je i sam trenirao i igrao košarku pod ovim čajničkim obručima. Danas uči djecu osnovama košarke, ali i zdravom sportskom životu. Taj posao koliko god ga voljeli nije lak. Uslovi su daleko od savršenih. Ali rad njega i njegovih kolega ipak donosi rezultate. Mnogo bolje od realnih mogućnosti. To je do truda, želje i djece, ali i njihovih odličnih trenera.

Danas smo razgovarali sa Pečenicom. O radu, djeci ali i košarci uopšteno.

NN: Za početak hoćemo li se persirati?

DUŠKO: Naravno da ne, znamo SE.

NN: Koliko godina si trener u „Vrelu“? Kako je sve počelo?

DUŠKO: Pa ne mogu se tačno sjetiti negdje od 2007/08, sam počeo uz bivšeg trenera Vladimira Rakočevića, ispočetka sam mu pomagao, a negdje od 2008. poslije njegovog odlaska smo kolega Žarko Ćaćić i ja preuzeli vođenje. Ja mlađe selekcije, on prvi tim. Mada moram istaći da je to baš davno bilo i ne sjećam se baš najbolje.

NN: Koliko je težak posao trenera? Čini li ga težim rad sa djecom? Pogotovo tinejdžerima?

DUŠKO: Nekad jeste težak, znaš kakva su djeca. Moraš često biti veliki psiholog da ih razumiješ i prilagodiš im se.
Mada ja volim ovaj posao i meni se ne čini teškim, i kao što kažu svaki posao moraš da volisš da bi ga radio onako kako treba.

NN: Uslovi su daleko od dobrih, a opet rezultati su iznad očekivanja. Svake godine neka sekcija ostvari plasman na završni turnir. Kako to tumačiš?

DUŠKO: To što nam nedostaje pokušavamo da nadoknadimo kvalitetnim radom i trudom, možda nam to i daje još veći motiv za što boljim radom. Takođe i dobra selekcija djece nam omogućuje velika masovnost u klubu.

Problem nam jedino predstavlja visina djece. Nemamo dovoljno visokih da pariramo konkurenciji na državnom nivou.

NN: Na završnim turnirima vi ste jedini koji igrate isključivo sa igračima iz Čajniča, dok u drugim ekipama su djeca iz čitave Republike Srpske. Ipak to vas ne ometa da dobijete i takve ekipe. U čemu je tajna?

DUŠKO: Radu, želji i talentu.

NN: Šta misliš o budućnosti čajničke košarke i sporta?

DUŠKO: Što se tiče mlađih kategorija budućnost je optimistična. Sam podatak da je nama ove godine pionirska selekcija 2004. godista, a imamo preko 60-toro djece tog godišta i mlađe sve do čak 2011. godišta s kojima radimo u tri grupe. Zbog toga ne bi trebalo da brinemo o budućnosti. Ipak veliki problem predstavlja to što nemamo seniorski tim i svi dječaci koji pune 18 godina i koji bi trebali da pređu u seniorsku košarku ili odlaze ko može u neki drugi klub ili završe karijeru takoreći na samom početku. Da bi to promijenili i uspjeli nekako da i njih zadržimo i pravimo dobre rezultate i u seniorskoj košarci potrebni su najviše infrastrukturni projekti. Potrebna nam je odgovarajuća sportska dvorana koja ispunjava uslove propisane od strane KSRS i FIBA. Nadamo se da će u skorije vrijeme biti završena i potpuno opremljena n balon sala i da ćemo imati bar uslove da se takmičimo u drugoj ligi RS.

NN: Pratiš li stanje u svjetskoj košarci? Šta kažeš na ove sukobe FIBA i Evrolige? Hoće li to išta dobrog donijeti košarci?

DUŠKO: Naravno, košarka je uvijek na prvom mjestu! Najviše Euroligu, Aba ligu i ostale evropske lige, takođe i reprezentativne akcije, pratim i NBA, ali u manjem obimu, pošto se igra kasno noću.
A što se tiče sukoba nadam se da će naći neko zajedničko riješenje i da će košarka ponovo biti sport koji je jedan od najpopularnija posebno na našim prostorima

NN: Imaju li djeca danas uzore? Prate li košarku?

DUŠKO: Pa ne znam šta da ti kažem. Prate i imaju uzore, ali čini mi se da to nije kao što smo mi pratili nekad i u tu vrijeme imali baš prave idole u tadasnjim igračima.

NN: Pratiš li NBA? Šta misliš o toj košarci?

DUŠKO: Kad ima mogućnosti pratim, naravno da posebno pratim učinak naših igrača. Za mene je košarka kao magija, pa i NBA, al sam više pristalica evropske.

NN: Šta bi poručio mladim, ali i njihovim roditeljima?

DUŠKO: Djeci bih rekao da prvo i osnovno škola mora da bude na prvom mjestu pa onda sve ostalo. Da slušaju roditelje. Ako mogu da treniraju neki sport, najviše zbog zdravlja i druženja. Roditeljima da malo prate i usmjeravaju djecu u onom pravcu šta ih interesuje i zanima i da malo im manje vjeruju. Svi mi volimo djecu, ali nije uvijek dijete u pravu.

NN: Za kraj bi li pozdravio nekoga? Ili rekao nešto?

DUŠKO: Sve ove uspjehe koje smo ostvarili pripisujem i posvećujem djeci. Čak sam u šali govorio da ću napisati knjigu tome šta su sve postigli. To je gotovo čudo. I samo mali dio toga je moj. Moj najveći uspjeh je što sam uspio ovoliko njih da okupim.

Duško Pečenica radi, stvara igrače. Oni odlaze u svijet. Jednog dana nadamo se da će se vratiti. Bilo bi lijepo da neki ostanu tu, da se nadmećemo u seniorskoj košarci. Omladinske selekcije su postigle puno. Tri godine zaredom su bili drugi u Republici Srpskoj. Igrali su BiH ligu. Pet puta su osvajali PKO Romanija-Hercegovina. Osvojen je i turnir u Milićima. Možda je red da i seniori zaplove u te vode. Trenere imamo. Duško Pečenica je jedan od njih.

Zahvaljujući treneri Pečenici i njegovim kolegama u klubu, ali i iz ostalih sportova taj san, ta nada još uvijek postoji.

Pratite nas na FACEBOOKU
Zatvori

Autor: Dragan Kovačević

Dragan Kovačević

Iz Čajniča, rođen u Foči 1987, diplomirao u roku novinarstvo na Filozofskom Fakultetu Pale, stekao zvanje diplomirani novinar. Odličan u kreativnom pisanju.

Pogledajte sve vijesti čiji je autor Dragan Kovačević

Komentari:

Komentari se objavljuju u realnom vremenu i 058.ba ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Komentari sa takvim sadržajem biće izbrisani, a lažni profili biće banovani.