Zabilježeno u prolazu – Cijelo selo dva stanovnika

17.03.2018.

ROGATICA – Prostorno selo Bereg, sa zaseokom Ušnjaci, nalazi se na granici opština Rogatica i Sokolac kome teritorijalno pripada, a i od jednog i drugog udaljeno 15-tak kilometara. Sa sjevorositoka omeđio ga je Paklenik, sa istoka Raduš, jugozapada Paljevine i rogatičko selo Zakomo, a sa zapada prema Sokocu kanjon Sušice i Brega na čijem izvoru je veliko vrelo bistre i hladne vode prečnika pet metara čija se voda uliva u Rakitnicu u istoimenom selu selu na domak Rogatice. Nadmorska visina Berega je 923, a Ušnjaka 954 metra i obadvoje su na izdisaju.

Do posljednjeg rata u Beregu je bilo 20 srpskih porodica, a u Ušnacima 9 i opet isključivo srpskih. Prema popisu iz 1991. Bereg i Ušnjaci zajedno imali su 51 stanovnika. U Beregu su živjele porodice Planinčić, Božić, Batinić, Kosorić, Lalović, i po jedna Bakmaz, Đerić i Bojović, dok su u Ušnjacima domorodci Sarardžije, Madžgalji i Jovičići.

Od nekadašnjih 29 domaćinstava, danas se iz kućnih odžaka izvija dim samo iz jedne kuće sa dva žitelja – Lalovića: supružnici Rade i Radmila. Sve ostale su prazne. U manji dio ovih kuća samo se povremeno naloži vatra i ožive dvorišta kad u njih dođu bivši vlasnici ili njihovi potomci iz Rogatice, Sokoca, Han-Pijeska, Pala i drugih mjesta u Republici Srpskoj i Srbiji, a povremeno navrati, u prolazu, i po neko iz dijaspore, priča Dragan Jovičić (67), koji je rođen i odrastao u Ušnjacima, a sada sa porodicm živi u Rogatici i dodaje:

Moj djed i otac imali su, a ja i dva brata naslijedili, preko 150 dunuma zemlje. Naslijedili i ostavili. Danas je to sve skoro zaraslo u korov i šiblje. Tako je i sa najvećim dijelom ostalih imanja u mojim Ušnjacima i Beregu u kojim je, primjera radi, 1961. popisano 179 stanovnika koji su se najvećim dijelom bavili poljoprivredom i stočarstvom i, zanimljivo, solidno živjeli.

Put za ubrzan nestanak života u našem selu „trasirao“ je kobni 17. mart prije ravno 13 godina (2005.), kada je mještanim i komšija Vojislav Planinčić (71) bez ikakvog povoda, kao serijski ubica, u krvavom prolazu kroz selo iz pištolja na koga je imao dozvolu, jer se radilo o dobrom čovjeku i domaćinu, ubio bračni par Stojku i Delivoja Božića i njihovu prezimenjakinju Borku i Milju Batinić, pa je ovo u neku ruku i podsjećanje na taj tragičan događaj.

Sa njihovim „odlaskom“ na onaj svijet odmah su zatvorene tri kuće, jer su Milja Batinić, Borka Božić i bračni par Delivoje i Stojka Božić, živjeli sami. Poluprazna je ostala i Vojislavljeva kuća. Njegova supruga Stojka ostala je sama da bi vremenom otišla sinu u Beograd i umrla a da nije znala što je njen Vojislav potegao pištolj i pobio nedužne komšije. Vojislav je, zna se, otišao u zatvor, iz koga neće nikad doći, jer je u međuvremenu umro, i selo se naglo počelo osipati i evo dođe na dva žitelja, koji su u neku ruku došljaci, jer su prije rata živjeli u Goraždu i u okolini Rogatice imaju kuću, reče na kraju Dragan Jovičić.

Umiranje života u Beregu i Ušnjacima nije nešto novo u ovim krajevima. I mnoga druga sela, čuje se u svakodnevnim razgovorima, doživljavaju istu sudbinu. Iako imaju struju, puteve, pa ne rijetko i asfaltne, vodu, telefone i drugu infrastrukturu, iz njih svakodnevno curi stanovništvo. Mnoge kuće su, kako narod ovdje kazuje, zatvorene „mrtvim kolcem“. A i u onim odakle se još dimi iz odžaka ostali su starci i starice, a ne rijetko i po jedno, svakodnevnica je stanja u selima istočnog dijela Republike Srpske.

Šta raditi da se stanje popravi, ovdje niko ne zna. Mnogi tvrde, time se niko i ne bavi. Umjesto vrijednih i žuljevitih seljačkih ruku, zemlju u najvećem dijelu seoskih imanja „oru“ divlje svinje. Vukovi i drugi predatori nemaju šta tražiti, jer više nema ovaca, koza, kokoši i druge domaće životinje.