Profesor doktor Nahod Vuković penzionerske dane provodi u selu Obrtići kod Rogatice

21.04.2018.

RAD I ZNANJE GARANT USPJEHA I DOBROG ŽIVOTA

ROGATICA – Kada sam bio mlad i ambiciozan profesor matematike i fizike mnogi počev od moje samohrane majke, koja je kao udovica hranila i na put izvela sedmoro djece, i najbliže rodbine, prosvjetnih, privrednih pa i političkih radnika i rukovodilaca su me zaustavljali da ne idem u Beograd već da ostanem u Rogatici, Sokocu, Sarajevu, BiH. Nisu u tome uspjeli. Otišao sam i nikad se nisam pokajao. Postigao sam što sam želio. Postao sam neko i nešto, priča Nahod Vuković, univerzitetski profesor i doktor matematike koji penzionerske dane provodi u rodnom selu Donji Obrtići, kod Stjenica u opštini Rogatica.

Ali, vrjeme je učinilo svoje. Ja se bez nagovora drugih vratih u zavičaj podno Ramanije. Ostavio sam velegradske avenije i došao na pradjedovsko ognjište da se grijem romanijskim suncem, da šetam seoskim utrinama i dišem čist planinski vazduh, pijem vodu sa seoske česme i kupam kišnicom iz čatrnje.

Povod za posjetu ovom vitalnom penzioneru kome je matematika i informatika u malom prstu je jedinstven i rijetko viđen oglas koji se ovih dana može sresti na oglasnim tablama u Rogatici, Sokocu, Palama, Han-Pijesku, kojim profesor Nahod Vuković nudi besplatnu pomoć đacima i studentima iz matematike.

„Nije to ništa novo, kazuje on. Podučavanje iz matematike vršim od srednjoškolskih i studentskih dana. Istina, tada sam radio uz neke, uglavnom, sitne, ali za mene velike, pare. Jer, trebalo je preživjeti. Moji u Obrtićima, seljaci, živjeći od poljoprivrede, jedva su sastavljali kraj s krajem i nisu mogli da pošalju u Sarajevo koliko je meni za skroman život trebalo para.

Ali, sada sam ja u drugom položaju. Imam para da mogu normalno živjeti i zato hoću da pomognem u onom što znam – matematici. Put za to našao sam u besplatnom pružanju pomoći đacima i studentima sa moje Romanije i šire. Činim to aktivno od 2012, odnosno kada sam definitivno napustio profesorsku katedru. Pošto sam se vratio u rodni kraj u prvom planu su mi đaci i studenti zavičaja, a zahvaljujući internetu, viberu i skajpu, na spisku onih kojim pomažem iz matematike je i dosta mladih iz drugih krajeva.

Profesor Vuković pruža pomoć ne samo đacima i studentima, nego i kolegama po struci – mladim nastavnicima i profesorima matematike. Na njegovu inicijativu, 2014. formirano je Udruženje ljubitelja matematike, fizike i drugih prirodnih nauka „Romanija“.

„Povremeno se okupljamo, razmijenjujemo iskustva i dogovaramo kako u sadašnjim uslovima unaprijediti proces nastave u prvom redu iz matematike i fizike, gdje sam ja „na svom terenu“, kazuje ovaj ekspert za matematiku.

Do sada je, dodaje on, kod mene na dopunskoj obuci bilo osam srednjoškolaca iz Rogatice, 10 iz Sokoca, 5 iz Han-Pijeska i svi su uspješno položili željene ispite. Pred kraj ovog mjeseca, u maju i junu, po tradiciji, očekujem i nove, jer je to vrijeme priprema za polaganje prijemnih ispita na fakultetima, za što se sprema i Teodora Borovčanin, odlična učenica četvrtog razreda gimnazije na Sokocu, koju trenutno pripremam za prijemni ispit na Ekonomskom fakultetu u Beogradu.

Ona reče da je pravo zadovoljstvo raditi sa profesorom Vukovićem i nada se da će znanje koje sa njim utvrdi biti dovoljno da uspješno položi planirani prijemni ispit i ući u red brucoša koji će biti na budžetu države.

Moj „đak“, pohvali se profesor Nahod, je i Miloš Radović iz Sokoca, učenik trećeg razreda gimnazije, koji je na takmičenju matematičara Sarajevsko-romanijsku regiju osvojio prvo mjesto i pravo da ovu regiju predstavlja na ovih dana (14. aprila) održanom Republičkom takmičenju matematičara osvojivši visoko šesto mjesto u konkurenciji 32 takmičara iz ostalih regija Republike Srpske.

Kroz cijeli radni vijek i sada kao penzioner mojim studentima, jer sam sa njima najviše radio, pokušavao sam, na ličnom primjeru, da u glavu „utuvim“ činjenicu da su rad i znanje garancija uspjeha i dobrog života.

BLISTAVA KARIJERA

Profesor Vuković rođan je 12. maja 1941. u selu Obrtići u opštini Rogatica. Osnovnu školu završio u Stjenicama i Sokocu, gimnaziju i Prirodno-matematički fakultet 1963. u Sarajevu. Magistrirao 1967. Doktorirao 1976. Prošao fazu asistenta, asistenta istraživača, docenta. Vanredni profesor postao je 1990, a redovni 2007. na predmetu Osnovi informatike.

Autor je 12 naučnih knjiga i objavio više stručnih članaka i napisao referata za simpozije.
Naučne oblasti su mu: vjerovatnoća i statistika, informacione tehnologije i menadžment finansijskog rizika.

U toku radnog vijeka promijenio je tri firme. Počeo je na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu. Nastavio u Institutu ekonomskih nauka i Fakultetu organizacionih nauka u Beogradu, odakle je otišao u penziju. Jednu školsku godinu proveo je „na odkomandi“ u Adis Abebi na tamošnjem Univerzitetu, predavao je kao vanjski saradnik na fakultetu „Slobomir“ u Bijeljeni i nekim drugim.

Jedan je od inicijatora u rekordnom vremenu, za svega 2 godine, izgradnje hrama Svih svetih u njegovom selu na lokalitetu Popovac za koji su on , brat mu Simo i bratići Danko i Dragan, uz izdašnu novčanu i svaku drugu podršku, poklonili i 11 dunuma zemlje na kojoj je izgrađen.

Oženjen je i ima tri akademski obrazovana informatičara – kćerku Jelenu i sinove blizance Dušana i Marka.