Velika matura u Čajniču

29.05.2018.

ČAJNIČE – Danas su čajničkim ulicama prošetali maturanti SŠC “Petar Petrović-Njegoš”. Mladost, ljepota, i nada defilovali su danas, a sutra će već svako da krene putem svog života, širom svijeta, kao ptići koji po prvi put šire krila i napuštaju gnijezdo. Pričali smo sa njima.

Zoran Šubara, budući student Bogoslovije, jedan od najboljih učenika i jedan od najaktivnijih, kaže:

“Nekad davno reče Branko Radičević: ”Od kolijevke pa do groba najljepse je đacko doba”. Žao mi je što se završava jedan dio mog školovanja, a samim tim i jedan dio života. Divan period prepun lijepih uspomena. Ali nema vremena o tome da razmišljam. Svaki kraj je novi početak. Sada slijede nove i ozbiljnije obaveze.”

Njegova školska drugarica, vukovac, đak generacije, i neko ko se bavi raznim vanškolskim aktivnostima Ružica Jovanović kaže da će upisati Matematiku i računarstvo na Filozofskom fakultetu Pale, nada se da će nastaviti da se bavi voljenom odbojkom, a srednja škola za nju je divna uspomena:

“Kraj srednje škole ustvari predstavlja sasvim novi početak. To je jedna velika životna raskrsnica na kojoj oslućujemo šta i kako dalje. U srednjoj školi smo stekli ogromno životno iskustvo, prelijepe uspomene i mnogo dragih prijatelja. Sva druženja, nestašluci, izleti, školska putovanja i takmičenja ostaće zauvijek urezani u mom pamćenju.”

Đorđe Karadžić mladi košarkaš, glumac, nije još odlučio šta će nakon srednje škole, jer toliko je planova, ali ima mudru poruku:

“Svim srednjoškolcima bih uputio jednu poruku, a to je da uživaju u srednjoj školi, to je najljepši dio koji brzo prođe kao i sam život.”

Njegov drug, i kolega talentovani košarkaš Stefan Lučić ima ideju i planove kud i kako dalje:

“Pa nema se šta tu puno reći. Jednostavno kako se kaže u narodu “bilo je lijepo, dok je trajalo”, ali nažalost sve što je lijepo kratko i traje. Ali šta je tu je, idemo dalje.
Ja lično bih volio da nastavim da igram košarku profesionalno, oprobaću se u tome i usput upišem možda neki faks.”

Član ove divne generacije je i mladi muzičar Dejan Dačević, dečko o kojem će se tek čuti:

“Srednja škola je sigurno najljepši dio života koji nam poklanja doživotne uspomene, prijateljstva, a naravno i ljubavi. Upisaću Ekonomski fakultet, a planiram nastaviti i da se bavim muzikom, mojim velikom strašću.”

Ksenija Šćepanović svojim drugovima želi sve najbolje i dodaje:

“Stigli smo do kraja srednje škole i jednog životnog poglavlja. Sigurno ovo do sad je bio lakši put i ucenje kroz redove, ali sada počinje nešto pravo. Srednja škola mi je zaista donijela dosta novih prijatelja i životnih iskustava i zapravo nas pripremila za izazove koji nas čekaju na ovom novom putu kojim ćemo da hodimo.

Dalje planiram upisati Medicinski fakultet u Foči Odsjek specijalna edukacija i rehabilitacija.”

Branka Stojanović takođe ističe lijepe uspomene:

“Jedno je sigurno, zauvijek će nas vezati lijepa sjećanja.
Ja sam odlučila da dalje školovanje nastavim na Filozofskom fakultetu. Studiracu matematiku i informatiku. Pored zelje da proširim svoje znanje iz ovih oblasti, na moju odluku mnogo je uticalo što bi u tom slučaju odabrala deficitaran smjer.”

Jovica Dačević, koji se već ozbiljno bavi fudbalom ističe da mu je ta karijera prioritet, a o srednjoj školi ima zanimljiv pogled:

“Sa jedne strane mi je drago što sam završio sa školom, a sa druge strane i nije. Druženje, ispijanje kafa, zezanje profesora, naravno u pozitivnom smislu, sve će mi to nedostajati.”

Kristina Knežević izražava zahvalnost profesorima:

“Osjećam, kao i svi ostali vjerovatno, neizmjernu zahvalnost našim profesorima koji su nas podsticali, koji su nas proveli kroz sve ovo i bili uz nas kad nam je to najviše trebalo. Isto tako ide izvinjenje za sve one dane kada su trpjeli naše ispade i ulagali nevjerovatnu snagu da izađu sa nama na kraj. Veliko hvala što su nam omogućili da spoznamo prave vrijedosti, i prvenstveno da bolje upoznamo sami sebe. Za nas sada dolaze novi, ozbiljniji izazovi, a za mene izazov predstavlja Ekonomski fakultet koji planiram upisati u Novom Sadu. Drugarima zelim da ostanu motivisani i optimistični, i drago mi je što sam imala takve ljude pored sebe.

Dejan Tošić sa sjetom gleda na prošle dane, dok hrabro korača ka budućim. Njegova izjava za kraj najbolje prikazuje period srednje škole:

“Sigurno se moze napisati jedna zbirka kratkih priča o dogodovštinama, srećnim, tužnim momentima, profesorskim šalama, ponekom kršenju kućnog reda i pravilnika, radnim akcijama, takmičenjima, koje dozivismo, stvarasmo i organizovasmo kao gimnazijalci našeg SŠC, zajedno sa našim profesorima. I na kraju svi želimo da pamtimo samo lijepe, trenutke sreće i zabave, a da ono što je bilo teško, neprijatno, nepravedno potisnemo i zaboravimo. Ta naša prica koja traje već petnaestak godina od prvog okupljanja ‘99. generacije u školskim klupama došla je do zavrsnog čina. Vidimo se u budućnosti.”

Čajničani su gledali mladost i ljepotu dok ponosno korača, korakom ljudi spremnih da osvoje svijet. I znate šta? Oni to zaista mogu.