Selo Borač kod Rogatice – Sjećanje na poginule borce

15.07.2018.

ROGATICA – Od kako je polovinom jula 2012. na proplanku koji dominira selom Borač u Mjesnoj zajednici Kozići otkriveno prigodno spomen-obilježje u znak sjećanja na 18 poginulih boraca Vojske Republike Srpske iz sastava Rogatičke brigade koji su živote dali braneći svoja sela i ovaj dio opštine od najezde muslimanskih ekstremista iz susjednih sela i Goražda, od tada se svake godine prve nedjelje po Petrovdanu na ovom svetom mjestu okupljaju bivši saborci, članovi porodica poginulih boraca i narod ovog dijela opštine Rogatica.

Tako je bilo i danas. Poslije paljenja svijeća zadušnica, održan je parastos poginulim koga je služio paroh rogatičke crkve Svete trojice Novica Ćebić, a zatim su vijenac Opštinske uprave položili potpredsjednik i sekretar Skupštine opštine Ninoslav Prelić i Ljubiša Tomić i porodica poginulih boraca Mjesne zajednice Kozići koga su položili predsjednik Boračke organizacije opštine Milenko Rajak, Miloš Ikonić, koji nosi ime svoga djede Miloša Ikonića čije ime je upisano na mermernoj ploči u Borču, i Nemanja Lazić, nećak poginulog borca Milenka Lazića.

Prisutne je pozdravio predsjednik Opštinske boračke organizacije Rogatica i saborac poginulih na ovom dijelu ratišta Milenko Rajak i tom prilikom još jednom podsjetio da je prva žrtva na ovom dijelu ratišta 5. jula 1992. bio Dragan Stjepanović i na kućnom pragu kao civil zaklan starina Milorad Vidaković. Slijedili su 11. i 13. juli kada su poginuli Dobro Racković i Aleksandar Obradović, koji je imao samo 16 godina. Tri dana kasnije život u temelje Republike Srpske ugradili su Ljuban Ćorić, Miloš Ikonić, Milija Rajak i Milenko Lazić, a 25. jula Predrag Rajak.

Ipak, najkobniji je bio 16. avgust te ratne 1992. Tog dana u napadu muslimana iz sela Brčigovo i Kukavice poginuli su braća Ratko i Vojko Nešković i njihov rođak Miloš, Slađan Rajak, Zdravko Kačarević, Danilo Zoranović, Dragoje Stanišić i 72-godišnji Rade Ćebić, 29. oktobra iste godine poginuo je Brane Ristić i tako do 3. marta 1994. kada je poginuo Ranko Stjepanović, naglasio je Milanko Rajak uz poziv da se njihove žrtve ne smiju zaboraviti, a najbolja borba protiv zaborava je dolazak na ovo mjesto pijeteta i odavanje pošte svim poginulim u ratovima za opstanak Srba na ovim prostorima.