„Starobrodske suze“ – knjiga o zločinima ustaša nad Srbima 1942. godine u Starom Brodu i Miloševićima

12.07.2018.

MEDIJSKI DOPRINOS KULTURI SJEĆANjA

VIŠEGRAD – Uz blagoslov Mitropolita dabrobosanskog gospodina Hrizostoma, Izdavačka kuća „Dabar“ i SSD „Soko“ objavili su četvrtu knjigu o zločinima ustaša nad Srbima 1942. godine u Starom Brodu i Miloševićima, pod naslovom „Starobrodske suze“, autora Aleksandra Savića.

Uz tri knjige i više tekstova u časopisima „Dabar“ i „Soko“, članovi njihovih redakcija koje svojim idejama i akcijama usmjerava Aleksandar Savić, hronološki su pratili i prate sve aktivnosti na otkrivanju činjenica vezanih za zločine nad srpskom nejači početkom 1942. godine u Starom Brodu i Miloševićima, kao i brojnim stratištima na putu kojim su hodili prograni Srbi ka ovim mjestima u kanjonu Drine. Pratili su i gradnju sadašnjeg Spomen kompleksa u Starom Brodu, koji je za kratko vrijeme postao mjesto hodočašća brojnih ljudi koji se ovdje poklanjaju sjenima Starobrodskih mučenika.

Uz njih, oživljavanju kulture sjećanja na ratno stradanje Starobrodskih mučenika značajno su doprinijeli autori više dokumentarnih filmova, a istina o stravičnim ustaškim zločinima za kratko vrijeme je medijski afirmisana. Pored tri knjige, tome su najviše doprinijeli i brojni autori još brojnijih novinskih tekstova – izvještaja, osvrta i reportaža o ovom zločinu koga su smišljeno, organizovano i ciljano počinile ustaše Francetićeve Crne legije, u kojoj su bili najbrojniji muslimani.

Decenijama nakon Drugog svjetskog rata o ovom užasnom zločinu preživjele žrtve su morale da ćute. Svako ko je javno govorio i tražio da se poznati krvnici kazne je hapšen i proganjan od strane UDBE.

-Polazeći od ovih činjenica, Aleksandar Savić, autor ovog zbornika samo dijela, od mnoštva, novinskih tekstova priredio je još jednu knjigu za čitanje, prepričavanje i čuvanje za nova pokolenja. Jer, kako on kaže, „dosta smo šapatom jedni drugima prenosili detalje istine o ovim zločinima“. On smatra da su internet i dokumentarni filmovi značajni, ali da su novinski tekstovi, a knjige pogotovo, trajni biljeg za naše sadašnje i buduće generacije, rasute posljednjih godina diljem svijeta, ističe urednik ovog izdanja, Slavko Heleta.

Vođeni tom idejom članovi redakcija „Dabra“ i „Sokola“ u saradnji sa nadležnim sveštenikom Protojerejom stavroforom Draganom Vukotićem i uz svesrdnu podršku arhimandrita Jovana Gardovića, urednika Izdavačke kuće „Dabar“ i duhovnika „Sokola“, čitaocima se nudi još jedna knjiga o ovim monstruoznim zločinima, za koje nikad i niko nije odgovarao.

– Istine smo se bojali zbog mira i spokoja preostalih srodnika i njihovih potomaka. A i oni stekoše potomke. Onda poteče priča na slavama, daćama, svadbama o Starom Brodu i Miloševićima. I starobrodske šume i livade su pričale. I tako nasta do tad ne ispričana poema Stari Brod i Miloševići. Nasta i više neće nestati, već će se vječno pričati i kazivati. Na obali rijeke utka se krst i bogomolja, dar sužnjima i paćenicima. Krstaš-biljeg će vječno pričati i govoriti umjesto potomaka i potomaka potomaka, ističe Aleksandar Savić u uvodniku ove knjige i dodaje „eto Božijeg blagoslova za sve one u Drini iz 1942. godine i one pored Drine sa desne i lijeve strane. Drino, grobnico naša zaustavi se u Starom Brodu, bar na trenutak baci bjeličasti talas na bijelu krstaču i speri naš dugogodišnji zaborav za sve stradalnike i paćenike. A generaciji koja raste daj snage da oprosti, a ne zaboravi“.

Izdavači ove knjige poručuju da istraživanja o ovim zločinima žele usmjeriti i na ulogu Milana Nedića, generala bivše jugoslavenske vojske, a tada premijera okupirane Srbije, za mnoge kontroverzne ličnosti, jer je upravo on zatražio od Nijemaca da zaustave taj monstruozni pokolj srpske nejači u kanjonu Drine, što su oni i učinili.

Brojni Srbi koji su imali sreću da u tom ratnom vrtlogu preću Drinu prije i nakon ovih zločina, u krajnjoj bijedi i neimaštini, davali su svoju djecu Komesarijatu za izbjeglice u Srbiji, koji su ih sprovodili u sabirni centar u Matarušku Banju. Tako je na stotine srpskih siročića spašeno od gladi i bolesti, a nakon Drugog svjetskog rata su tu djecu upućivali u hraniteljske porodice, najviše po Vojvodini, gdje su se školovali i osamostaljivali za život.

Ovakve knjige se čitaju, posuđuju i čuvaju za buduća pokolenja – da znaju kroz šta su njihovi predci prošli tokom Drugog svjetskog rata, ali i svih dosadašnjih ratova nametnutih od raznih tuđina.

-I na kraju dragi moji, šta mi hoćemo na Drini i na Starom Brodu kao sinonimu našeg stradanja? Pa ovaj narod hoće da postoji, pobogu ljudi. Po svome i na svome da postoji, poručuje Aleksandar Savić, autor ove knjige.