Problemi uzgajivača aronije u Rogatici – Rodilo a nema otkupa

ROGATICA – Kada bi se u Rogatici provela anketa sa pitanjem ko je vlasnik „MM“ ranča i gdje se on nalazi, odgovor bi i za jedno i za drugo bio isti – ne znam. Ali ako bi pitanje bilo gdje bi se moglo doći do kilograma svježeg ili suvog ploda aronije, ili ti sibirske borovnice, onda bi mnogi rekli u Sjeversku na Borikama u porodičnom gazdinstvu Slobodana, koga mnogi poznaju kao Bobana, i Milomirke Mitrović, što je odgovor i za prvo pitanje.

Radi se o prvim plantažnim uzgajivačima ove biljke koja predstavlja ukras u dvorištu i vrtu, a njeni plodovi lijek za veliki broj bolesti i koja se iz godine u godinu širi ne samo u Rogatici nego i cijelom okruženju.

„Sve je počelo u jesen 2014. Na nagovor nekih prijatelja posadio sem 50-tak sadnica i na moje zadovoljstvo skoro sve su se „primile“, priča Boban, čija porodica je sa prvim ratnim danima 1992. Izbjegla iz Goražda i nakon tumaranja po Srbiji vratila se i savila gnijezdo u Rogatici i u Sjevrsku na Borikama odakle je rodom Bobanov otac Neđo i gdje je imao malu vikend kuću.

Upravo kod te kućice na površini od svega 500 kvadrata zemlje počela je da raste Bobanova plantaža aronije. Kao ratni vojni invalid (RVI) 2015. putem opštinskog udruženja od Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje iz Prijedora po osnovu ekonomske podrške dobio je 2500 maraka i uz vlastita sredstva kupuje novih 200 sadnica aronije. Uz sadnice išla je i infrastruktura sa dvije bačve za vodu od po 1000 litara, sistem za navodnjavanje kap po kap i čatrnja za sakupljanje kišnice kapaciteta 5 kubnih metara vode.

Sa širenjem plantaže i pratećom opremom i prvim plodovima aronije, Boban registruje domaćinstvo i u „igru“ uvlači i ostali dio porodice. Supruga Milomirka je stalno uz njega i čak postala nosilac firme, a ostali dio u kome su kćerka i sin sa svojom porodicom bili su mu rame uz rame. Uz njihovu podršku digao je kredit i kupio još 2 dunuma zemlje i 200 novih sadnica aronije. Sa 450 grmova postao je prvi plantažni uzgaivač ove biljke sa stalnim širenjem uz korišćenje vlastitog sadnog materijala.

„Prošle godine došla je i prva ozbiljnija berba. Ubrali smo oko 150 kilograma i uglavnom ih iskoristili za vlastite potrebe kroz spravljanje sokova ili sušenjem za čajeve. Dio roda podijelili smo rodbini i prijateljima a dio prodali putem fejzbuka i interneta“ dodaje Boban.

„Ove godine naša aronija je tek pokazala pravo lice. Rodila je mimo očekivanja. U berbi koja ove godine ide nešto ranije očekujemo najmanje 350 kilograma. Toliki rod prevazilazi naše i potrebe i dosadašnji način plasmana i nameće pitanje – šta sa viškom? Organizovanog otkupa nema a nama da idemo od pijace do pijace se ne isplati ni vremenski niu materijalno. Uz to dolazi i konkurencija od drugih uzgajivača koji su pošli našim stopama. Zajednički smo na istoj vatri i po svemu sudeći ostaje nam kao mogućnost da se poput voćara, malinara, pčelara, krompiraša i drugih proizvođača iz domena poljoprivrede organizujemo u udruženje preko koga zajedno ići na tržište kod nas i u izvoz, kazuje Boban, a podržava ga supruga Milomirka.

RAZGLASOM PLAŠE PTICE

U jesen 2016. na ranču „MM“, iako je bilo nešto roda na žbunovima aronije, Mitrovići nisu ubrali ni kilogram. Jednostavno rod su obrale ptice. Da se to ne bi desilo i naredne 2017. oni su putem uzgajivača iz Srbije tražili „lijek“ i našli ga u vidu mašine koja uz pomoć struje emituje govor ljudi i zvukove ranjenih ptica od čega zdrave ptice bježe. Na taj način spasen je prošlogodišnji i ovogodišnji rekordan rod, ali zato padne i po koja pritužba od susjeda. Ono što dolazi sa Bobanovog „razglasa“ ide na živce i remeti odmor. Zato i njegovo izvinjenje i molba za još malo strpljenja, jer je berba u toku, a aronija je došla iz nužde i vid borbe protiv siromaštva njegove porodice u kojoj niko nema stalni radni odnos.