Stanislav Nerić, uzoran pčelar iz Plješevice kod Rogatice

Tekst i foto: Sreten Mitrović - 04. maja 2019. 058.ba

MEĐU PČELARE SA ROJEM IZ HRASTA

ROGATICA – Iako se pčelarstvom bavi tek nešto više od pet godina, Stanislav Nerić (45) elektrotehničar na dva radna mjesta sa po pola radnog vremena – u Novoj Tvornici prečistača i Srednjoškolskom centru „27. januar“, iz Plješevice kod Rogatice, postao je uzoran pčelar koji služi za primjer i starijim, a da se ne govori o mlađim pčelarima.

U pčelinjaku ima više od deset a manje od 30 društava u LR-ovim košnicama sa jednim, dva i po neku sa tri nastavka.

I ne bi to možda bilo vrijedno pomena, da je među pčelare ušao na stari oprobani način: jedan roj pčela dobiješ od prijatelja, drugi kupiš a treći ukradeš?! Njegov ulazak među pčelare je na potpuno netipičan način, o čemu on priča.

Moj ujak Milija Radonjić, koji je rođen u selu Planje na području rogatičke Mjesne zajednice Stjenice, a živi u Sokocu, uz jedan dolazak u rodno selo aprila 2014. u namjeri da u vlastitom hrastiku odsiječe jedno starije hrastovo drvo za ogrijev primijetio je da iz njega izlaze i vraćaju se pčele. Odmah je zaključio da se tu „nastanio“ roj pčela koji je, ko zna kad i od koga, „pobjegao“ i zaustavio se u šupljini ovog hrasta nedaleko od puta.

Vijest o nalasku roja došla je i do mene i zajedno sa mojim prvim učiteljem o pčelama i pčelarstvu, na čemu mu visoko zahvaljujem, protom Rajkom Cvjetkovićem, koji je tada bio starješina crkve Svete Trojice u Rogatici, otišli smo na Planje. Ujak Milija odveo nas je do hrasta u kome su bile pčele i nakon što smo dobro „snimili“ stanje, pala je odluka da se siječe hrast, ali kako? Problem su bile i pčele koja su izlazile i dolazile sa paše. Zato smo morali sačekati noć. Zatvorili smo leto i onda slijedećeg jutra što pažljivije sjekli smo komad po komad hrasta. Radila je motorka i oprez na najvećem mogućem nivou.

I tako dođosmo do ovećeg komada hrasta u kome smo pretpostavili da su bile pčele. Traktorom smo ga prevezli do moje Plješevice. Našli smo mu pogodno mjesto nedaleko od moje kuće. Tu smo ga istovarili, otvorili leto i omogućili rad pčela. Zahvaljujući tom roju ja postadoh pčelar. Već krajem ljeta od ovog „divljeg“ roja te godine u mom pčelinjaku bila su tri, ali u pravim košnicama. Onu hrastrovu rasjekli smo uz vađenje meda početkom jula 2015. i pčele preselili u modernu LR-ovu. Morao sam to učiniti, jer nisam mogao pčelama da pružim potrebnu zaštitu od američke truleži i varoe kao velikih štetnika u pčelarstvu. Tog ljeta sam kupio još dva roja i u mom mini pčelinjaku zazimio pet društava.

Ta, 2015. godina, napominje Stanislav, što se tiče medobranja bila je više nego berićetna. Za vrcanje imao sam četiri košnice i sakupio skoro 100 kilograma meda. Jedna košnica dala mi je čak 32,5 kilograma i to je dosad moj pčelarski rekord. Ali je, zato, 2016. bila katastrofalno loša. Nije mnogo bolja bila ni 2017, a u prošloj godini prosjek je bio oko 10 kilograma po košnici.

Mi pčelari ovih krajeva koji se oslanjamo na livade, imamo samo jednu sezonu za sakupljanje meda. To je od polovine maja do koševine trave i ako se potrefe kišni dani propade nam sezona, jer se već sa 1. avgustom počinju pripreme pčela za narednu zimu.

Ono, koliko se ja razumijem u pčelarenje, ova godina ne bi trebala da bude loša. Društva su mi jaka i zdrava i zasad se dobro razvijaju. Unos je još u pitanju, jer su livade tek na početku cvjetanja, a puno zavisi i od toga hoće li se što prije ovo vrijeme stabilizovati i sunce doći.

Što se mene kao pčelara tiče činim sve da stvorim što bolje uslove za razvoj društava, obezbjeđujem maticama prostor za polaganje jaja, stavljam satne osnove da bi zaposlio mlade pčele i da na taj način stimulišem pčelinju zajednicu na razvoj, na jednoj strani, i sprečim pojave rojnog nagona na drugoj strani. Usput vodim računa i o količini hrane u košnici. To je moja preporuka, posebno mlađim pčelarima. Oni bi, a to sam i ja radio i dalje radim, kad god imaju priliku, da poslušaju iskustva starijih pčelara. Nije sramota pitati. Sramota je uraditi neku glupost u pčelinjaku a ne poslušati iskusnijeg. Tu su i knjige, savjeti stručnjaka kroz predavanja, internet…

Inače, u mom pčelarskom opusu kao pčelara iz hobija zasad je proizvodnja matica za vlastite potrebe, jer smatram da je matica ključ uspjeha svakog pčelinjeg društva i garant dobrog medobranja. Pored meda, proizvodim pergu, propolis, matičnu mliječ i 5-6 rojeva vodeći strogo računa da se rojno ne ugroze postojeća društva.

UDRUŽENEJ „SAT“

Važna karika u radu pčelara u Rogatici je njihovo udruženje „Sat“. Okuplja, priča Nerić, sve profesionalne ali i pčelare amatere, odnosno one koji se pčelarenjem bave iz hobija kao što sam ja. Radimo uz veliku podršku Opštinske uprave na čelu sa načelnikom Miloradom Jagodićem.

U organizacionom smislu tu je naša pčelica-radilica Snežana Kanostrevac-Cvijetić, kao sekretar Udruženja. I pored redovnog posla u Opštinskoj upravi i brojnoj porodici, ona uspješno koordinira rad nas pčelara i čini mi se, bez nje, naši rezultati bi bili znatno lošiji, kazuje Stanislav.

Pošto još uvijek ima onih koji se bave pčelarstvom, a nisu članovi „Sata“, ja ih pozivam da se čim prije učlane. Od toga svi ćemo imati više koristi nego štete.Što smo brojniji sve smo jači.

Pratite nas na FACEBOOKU
Zatvori

Komentari:

Komentari se objavljuju u realnom vremenu i 058.ba ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Komentari sa takvim sadržajem biće izbrisani, a lažni profili biće banovani.

Povezane teme: