Paljanin Miloš Lazarević igra šah i pobijeđuje u 92. godini

14.09.2019.

ŠAH KAO TERAPIJA ZA DUŠU I ŽIVCE

ROGATICA – Iako gazi 92 godinu, Miloš Lazarević iz Pala još uvijek za svoju dušu iizazov prijatelja igra šah i pobjeđuje i znatno mlađe. Dokazao je to i na ovih dana održanom memorijalnom šahovskom turniru „Ratomir Rato Brkić“ u Rogatici i u poznim godinama osvojio 17 mjesto u konkurenciji 26 šahista ovog dijela Republike Srpske.

Koliki je to uspjeh i kakav je on još uvijek šahista pokazuje podatak da je osvojio 4 poena, dok je prvak na ovom turniru Fide majstor Vladimir Bilić iz Višegrada osvojio 7,5, a drugi Fide majstor Lazar Stavnjak iz Čajniča 6 poena.

– Šah je sport kome sam u životu posvetio najveći dio svog slobodnog vremena. Još kao dijete, imao sam priliku da gledam kako drugi, stariji od mene, igraju ovu drevnu igru i ja sam vrlo brzo prestao biti kibicer i počeo sjedati za šahovsku tablu. U početku igrao sam sa vršnjacima a onda i sa znatno starijim šahistima i evo sve do ovih dana, priča starina Miloš, penzioner koji je kao pravnik penziju stekao u Poslovnoj jedinici PIO na Palama.

– Nekad sam, dodaje on, čak i važane poslove odgađao da bih zadovoljio strast prema šahu. Ne rijetko je to išlo i na uštrb vlastitog džepa. Ali, ja sam time jačao svoje živce i zadovoljavao dušu. Za šahovskom tablom provodio sam dane i noći, pobjeđivao starije i mlađe šahiste.

Kad je stekao titulu majstorski kandidat, Miloš se ne sjeća. Bilo je to davno, u onom vremenu kad je šah bio vrlo popularan i imao brojne pristalice. Otuda i činjenica da je, kako reče, malo mjesta i takmičenja gdje nije igrao, pobjeđivao i gubio.

– Evo ovdje u Rogatici, organizatori kažu da je ovo 36. memorijalni turnir. Ja sam na njemu vjerovatno najmanje 15-ti put. A gdje su ostala takmičenja – šahovska prvenstva, revijalni nastupi i slično.

Miloš pamti dosta svojih nastupa na različitim takmičenjima. Ipak, izdvaja učešće na međunarodnom Festivalu šaha u Vrnjačkoj banji od 19 do 25. maja 1966. godine na kome je uspješno branio boje BiH i svog matičnog kluba „Romanija“ sa Pala.

Rado se Miloš sjeća i sa zadovoljstvom ističe da je igrao, i ne jednom, simultanku sa Gligoriće, Petrosjenom, Karpovim, Toljem… To su za mene nazaboravne partije i uvijek bio podstrek za dalje igranje i usavršavanje igre. Zbog toga i žali ovovremenske generacije koje zbog mobilnih, navodno pametnih, telefona, televizije i interneta sve manje igraju šah. To je velika šteta, jer šah razvija intelekt, a ova moderna sredstva ga sputavaju.

U mladost Miloš se bavio i drugim sportovima, posebno fudbalom. I tu je imao dosta uspjeha igrajući za paljansku „Romaniju“, ali šah je bio i ostao prva ljubav i njemu je posvećivao najviše slobodnog vremena.

– Prednost šaha nad mnogim drugim sportovima je u tome što se može da igra i u večernjim, pa i noćnim, časovima i ne traži mnogo konfora – jedna šahovska garnitura, dvije obične stolice i jedna štokrlja i eto ringa. Na njemu sam uvijek bio spreman makar unaprijed znao da je protivnik bolji i da ću biti matiran, reče na kraju ovaj zaljubljenik u drevnu igru, koja se zove šah za koju smatra da ipak ima perspektivu. Baštine je još uvijek mnogi u svijetu i kod nas, jer ona odmara i podmlađuje.

Tekst i foto: Sreten Mitrović