Problem radioaktivnih gromobrana u Rogatici – Zrače a zabranjeni

ROGATICA – Miloš Grujić, penzioner iz Rogatice, tokom radnog vijeka dugo je kao elektrotehničar radio na poslovima projektovanja i učestvovao u montaži gromobrana kao jedino sigurne zaštite od udara groma. O njima zna puno i priča:

– Poznate su dvije vrste gromobrana. Klasični i radioaktivni. Klasični su „zaduženi“ da štite jedan objekat i tu nema nekih većih problema ni oko instalisanja ni održavanja. Radioaktivni su posebna priča. Štite grupisane objekte u prečniku od skoro pola kilometra pa je zbog toga efikasnijiai za ugradnju i održavanje jeftiniji i otud su bili u „modi“ osamdesetih godina prošlog vijeka. Postavljani su u centru objekata koje trebao da štiti. Na objekat se ugrađivao stub na koga je postavljan lijevak sa iskrištem u kome je bio radio aktivni uložak, odnosno jezgro. Stub se osiguravao sa četiri čelične sajle. Niz stud se spuštala pocinčana traka koja je spojana sa već u zemlju položenom trakom dužine 30 do 40 metara. Radila su to stručna lica iz Instituta u Vinči (Srbija) i za tako postaljen gromoban izdavali atest uz obaveznu kontrolu ispravnosti svakih pet godina. A ako bi usljed udara groma došlo do kakve havarije na kućištu, ili možda pukla neka od sajli i slično, interveniše se odmah, jer je oprema gromobrana uvijek morala biti ispravna i da uložak, odnosno radioaktivno jezgro, moralo zračiti prema nebu, a nikako horizontalno.

Takvih gromobrana, dodaje Grujić, u Rogatici ima tri. Postaljeni su prije posljednjeg rata i od tada do današnjih dana, iako su čak i zakonom zabranjeni i naloženo njihovo uklanjanje prije 23 godine, nikad nisu pregledani, a da se ne govori o demontaži i vraćanju u Vinču.

Grijuć, kao poslijeratni stanovnik Rogatice, priča za „Glas Srpske“, da je u više navrata na to upozoravao nadležne od opštinske uprave do republičkih organa. Ta upozortenja nisu pila vodu i radioaktivni gromobrani i dalje predstavljaju opasnost za okolinu, posebno ljude. Problem je što nema ni upozortenja na opasnost posebno ako su neispravni. Ovo tim prije što neispravni gromobrani, zbog obimnosti čelika i cinka, mogu doći i na otpad kao staro željezo, a to znači i mogućnost većeg jonizirajućeg zračenja na okolinu.

– Rješenje je, kazuje Grujić, u hitnom pregledu svakog gromobrana po zato ovlašćenoj kući. Koliko znam to je i dalje Institut u Vinči. Bili ispravni ili neispravno oni se moraju demontirati i uz mjere opreza poslati tamo gdje im je mjesto – u Vinču. Sve ostalo je rizik prema ljudima i prirodi u bližoj, a bogami i daljoj okolini.

Milenko M. Janković, viši stručni saradnik za poslove Civilne zaštite u Opštinskoj upravi na temu radioaktivnih gromobrana kazuje:

– Taj problem prisutan je već godinama. I nisu u pitanju tri već pet gromobrana. Znamo i da su zabranjeni, ali mi tu ne možemo ništa sami uraditi zbog njihove specifičnosti od montaže do demontaže.

Kao što su ih montirali i demontirati ih mogu samo stručnjaci. Zbog toga smo „slučaj“ digli na nivo Područnog odjeljenja Civilne zaštite Sarajevsko-romanijske regije i kako smo obaviješteni od načelnice Željke Kovačević o tome je upoznata i Civilna zaštita Republike i čekamo zajedničku akciju za njihovo uklanjanje.

A ako je kakva utjeha Rogatičanima da sve nije crno, naglašava Janković, prije sedam godina, odnosno početkom juna 2012. izvršen je pregled ovih gromobrana. Povod je bio mijenjanje namjene proizvodne hale bivšeg „Roteksa“ u sportsku dvoranu. Pošto je privredni kompleks „Roteks-Alpo“ štitio jedan ovakav gromobran, Zavod za javno zdravstvo Federacije BiH na zahtjev Opštinske uprave izvršio je pregled ovog i ostalih evidentiranih gromobrana i utvrdio da su ispravni i da zrače u granicama tolerantnog.