Škola čeka podstanare

09.12.2012.

Osnovna škola - selo Sjeversko

ROGATICA – Osnovna škola u selu Sjeversko na domak Borika na vrlo zanimljiv način prve učenike prmila je početkom tridesetih godina prošlog vijeka. O svom trošku izgradli su je u to vrijeme gazde Vaso i brat mu Mile Planojević iz zaseoka Mrkonjići i predali vlastima u srezu Rogatica i ovi su joj dali ime „Kralja Petra I oslobodioca“, kome je u neposrednoj blizini škole već bio podignut veliki spomenik.

Da bi škola počela raditi i vlast je imala svoj uslov, a on je bio 24 učenika u prvom razredu, a iz sela koja su gravitirala školi prijavilo se 20.
Opet su na scenu stupili Planojevići i iz drugih udaljenijih sela uzeli u najam četiri dječaka, upisali ih u školu i tako je ona otvorena.

Sa učiteljima Brankom Tomaševićem, Ilonkom Vange i Markom Burićem radila je neprekidno do ljeta 1941. Godine kada su je, priča jedan od najstarijih žitelja Sjeverska, 83 – godišnji Milan Kosorić, zapalile ustaše.

Ponovo je obnovljena i počela sa radom 1954. godine. Uz učitelje Milka Koleva, Jelisavku Kovačević, Divnu Đokić, Stanka Babića, Jasminku Nalbantić, Cvetu Đurđević, Milorada – Mišu Gluhovića i Miću Ćorića, dočekala je posljednji rat. Umjesto đaka škola je pretvorena u kasarnu Vojske Republike Srpske i preživjela onu narodnu „teško selu kuda vojska prođe“. Znatno je oštećena i u prvim poratnim godinama nije ni pokušavano da se obnovi.

Ipak, zahvaljujući grupi žitelja Sjeverska i okolnih sela škola i oba stana za učitelje obnovljena je tokom 1999. Po treći put vraćena je obrazovanju na početku školske 1999/2000. Godine. Radila je do školske 2007/2008. Kada je zbog nedostatka učenika, jer su Sjeversko i okolina sela ostala bez omladine, a time i djece za upis u školu.

– Vrijeme je činilo svoje pa je zgrada škole ubrzo ostala bez struje, propadao je krov i urušavala ograda oko nje. Krov je djelimično saniran posredstvom opštine, a novom ogradom ovih dana o svom trošku ogradilo je Šumsko gazdinstvo „Sjemeć“, reče predsjednik Mjesne zajednice Borike, Milenko Šarenac, kojoj pripada Sjeversko i okolina.

Pošto je zgrada škole vraćena opštini, ostaje pitanje kakva je njena dalja sudbina. Predsjednik mjesne zajednice Šarenac reče da bi najbolje bilo da se ponudi nekom preduzeću koje bi u njoj otvorilo neki pogon za preradu poljoprivrednih proizvoda u kome bi se zaposlili još rijetki mlađi ljudi ovog kraja. U protivnom slijedi joj propadanje i u najboljem slučaju da njene dvije učionice budu prostor za okupljanje žitelja Sjeverska na daćama umrlim starcima i staricama na kojim je ostalo ovo i okolna sela.