Migracija iz BiH

08. oktobra 2011. 058.ba

Migracija iz BiHKoliko smo puta čuli: „Uskoro će biti bolje, mi trpimo, ali našoj djeci će biti dobro“. To su riječi koje su izgovarale naše bake, naše majke, a sve mi se čini da tu rečenicu polako prihvatamo i sami. Dokle ćemo se tješiti, nadati i živjeti od nade da smo samo mi ta generacija koja trpi i kojoj je loše? Kada smo nemoćni da stvari promjenimo ovdje, u našoj zemlji, treba li potražiti svoje mjesto pod Suncem u nekoj drugoj zemlji, treba li otići?

BiH država je u tranziciji, a opšte su karakteristike dražava u tom procesu, pa tako i naše, veliki stepen korupcije prisutan u svim slojevima društva, kršenje zakona, propadanje i davanje u bescjenje državne imovine. To su zaključci kulturologa, ali bi do istog zaključka mogao doći i svaki prosječan građanin BiH.

Da nam život u našoj državi i nije bajka pokazuje i činjenica da je u anketi koja je glasila: „DA LI BISTE IKADA TRAJNO NAPUSTILI BiH“, 38% ispitanika odgovorilo sa DA! Ovu anketu provela je Međunarodna agencija za migracije, koju je u saradnji sa vladom BiH osnovala vlada Njemačke i Švajcarske. Prema njihovim podacima od aprila 2008., kada je agencija i osnovana, pa do mjeseca novembra 2008., čak 360 građana podnelo je zahtev za iseljenje.

Kada bi pogledali prosjek godina budućh migranata, došli bi do poražavajućeg zaključka da je njih 79% mlađe od 30 godina. To je podatak koji poražava i brojka koju nijedno „prosperitetno društvo“, kako se često nazivamo, ne bi smjelo sebi priuštiti.

Spisak razloga za odlazak je predugačak, navešću samo neke, koji se najčešće pominju.

Ratovi koji se na ovim prostorima periodično ponavljaju i poništavaju svaki eventualno postgnuti napredak. Nijedna generacija Srba nije proživjela prosječan životni vijek bez najmanje jednog rata. Čemu da se dalje nadamo sa takvom statistikom, retoričko je pitanje.

Veoma nizak životni standard, koji ne priliči vijeku u kome se nalazimo. Jedna djevojka, inače iseljenik u Sloveniju, izjavila je na internet portalu: „Žalosno je što u BiH čovjek mora da rinta cijelog života, ponekad gladuje i razmišlja kako će skrpiti kraj sa krajem, da bi na kraju radnog vijeka, pred penziju, morao da razmišlja kako će mu uspjeti da nakon svega, u penziji ne umre od gladi!!“

Prava radnika se uporno i sistematski krše, poslodavci nikome ne odgovaraju, kontrole su površne i rijetke. Često se može čuti izjava razočaranih radnika da je i u robovlasničkom društvu bilo bolje. Možda ta rečenica zvuči pretjerano, ali za one koji su iskusili izrabljivanje i neljudsko tretiranje od strane poslodavaca, ta rečenica i nije tako daleko od istine. Sad je pravo vrijeme da se zapitamo, gdje su nam zakoni i na koga se to primjenjuju?

Korupcija, nemogućnost pronalaženja posla, to su samo još neki od razloga sa nepregledne liste za odlazak.

Naravno, uvijek možemo naći i pokoji razlog za ostati. Velike patriote bi rekli da je napuštanje zemlje onda kada je teško izdaja, da se moramo držati skupa radi održanja naše tradicije, kulture, da se moramo boriti kao i naši preci koji su dali svoje živote za ovu državu. Oni jesu postupili časno, ali nekako se ne mogu oteti utisku da su njihovi životi bili usputna šteta u igricama koje su „veliki“ političari vodili na ovim prostorima. Ako vide državu koja je proistekla iz svega, vjerovatno vide da to nije država za koju su oni dali živote, i da nema mnogo koristi za njihovu djecu što se njihova imena pomenu par puta godišnje, u znak sjećanja na njihovu žrtvu.

Često naši patrioti pominju i onaj stih: „…ne greje sunce tuđeg neba kao što ovo naše greje…“, istina, nigdje ljepše nego sa svojim narodom, ali to važi samo kada su ispunjeni uslovi za normalan život, a dok se nude samo prazni stihovi, do tad će naši ljudi da prikupljaju papire za selidbu.

Kada bismo uzeli jednu vagu i na jedan tas stavili sve one razloge da ostanemo u BiH, da se nosimo sa situacijiom kakva jeste, a na drugi tas stavimo sve one razloge za odlazak iz BiH, za počinjanje iznova u nekoj drugoj sredini, jasno je da bi ovi drugi prevagnuli jer su jako teški i realni. Ali postoji i jedna komponenta u tom mjerenju koju nikako ne smijem zaboraviti. Ne radi se o bilo kakvim ljudima, radi se o Srbima, a to su ljudi koji su toliko jaki da su kroz istoriju ratovali toliko puta da se više tačno i ne zna, da su toliko puta istrpili nepravdu i teror da se ni to više tačno ne zna, i upravo zato sto smo tako jaki mi ostajemo i opstajemo na čudnom Balkanu, i upravo oni najtvrdoglaviji drže i dalje onaj prvi tas, ostaju i bore se, a oni manje tvrdoglavi a više realni, staju na drugi tas i odlaze .

Pratite nas na FACEBOOKU
Zatvori

Autor: Jovana Borovčanin

Rođena je u Sarajevu, a osnovnu i srednju školu završila je u Višegradu. Diplomirala je u Banja Luci na Fakultetu Političke nauke, odsjek novinarstvo i komunikologija.

Pogledajte sve vijesti čiji je autor Jovana Borovčanin

Komentari:

Komentari se objavljuju u realnom vremenu i 058.ba ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Komentari sa takvim sadržajem biće izbrisani, a lažni profili biće banovani.

Povezane teme: