Post, bedem spasenja

Sveti Nikolaj Velimirović kaže „Postom se zadobija čistota tjelesna na prvom mjestu, a kroz čistotu tjelesnu i čistota duhovna“. Dani posta, nisu obični dani, to su dani kada čistimo, kako kaže sveti Nikolaj i tijelo i dušu, dani praštanja, uzdržavanja, ne samo od određene hrane, svi dobro znamo od čega, od loših misli i delanja lošeg. Trpljenjem i molitvom ćemo se lakše izboriti sa iskušenjima, koja su u vrijeme posta jača nego ikad. Baš u vrijeme posta đavo se svim silama bori da nas na zlo navede, ubacujći nam u glavu kojekakve loše misli, nebi li skrenuli sa pravog puta i lošu misao u djelo sproveli. Najbolje oružje protiv satane jeste post i molitva. Upravo postom i molitvom ćemo se zaštiti, napravićemo neprobojan oklop koji ne može đavo da uništi. Ne smijemo dozvoliti da u ove velike dane posta potkleknemo i padnemo pred napadima đavola, ne smijemo dozvoliti da nas odvede na pogrešnu stranu.

Pazite, braćo i sestre, kako postite. Postimo duhovni post. Ne hvalite se svima naokolo kako postite, kako se mučite, kolika je tobože, vaša žrtva, kako jedva izdržavate, nije li to licemjerstvo, nije li to čista laž, nismo li onda licemjerni i dvolični kao i fariseji. Ne stavljajmo sebe u prvi plan, i svoju „žrtvu“, trudimo se da postimo tajno, u molitvenom miru, e to je ono što će Gospod da nagradi javno. Kad postimo, ne budimo smušeni, izmučeni, da bi neko primjetio i rekao, vidi on posti, on se žrtvuje. To nipošto! Ne dozvolimo da nam Gospod kaže, dobio si platu svoju za djela svoja, od naroda. Kakva nam je korist da sva blaga ovoga svijeta zadobijemo a duši da naudimo, a naudićemo i duši i tijelu ako budemo radili loše, i ako budemo licemjeri kao fariseji. Potrudimo se, Gospod vidi zasigurno svačiji trud, i najmanju trunku, i on će nam pomoći. Ako imamo samo malu žerku ljubavi Gospod će nam pomoći da se iz te žerke rasplamsa ogroman plamen ljubavi. Pomaži glavu svoju i umi lice svoje, i posti. Siđimo svi u duše svoje i u srca svoja, počistimo grehovnu prljavštinu, molitvenim suzama operimo srca svoja. Činimo dobra djela, praštajmo jedni drugima, sjetimo se bližnjih svojih. Oprostite svima i vama će biti oprošteno. Zaboravite na svađe, uvrede, poniženja od strane drugih, sve to u ljubav pretvorite. Imajmo bar djelić ljubavi Hristove, Njega su najstrašnije ponižavali i pljuvali ali On je oprostio, „Oprosti im Gospode jer ne znaju šta rade“. Ako nas je neko uvrijedio, zlo nam neko učinio, oprostimo mu, pokažimo mu ljubav, navedimo ga svojim primjerom na praštanje. Budimo dostojni imena koje nosimo. Ima li šta ljepše, ima li šta bolje, ima li veće privilegije od one da nam se pruži nova prilika da se popravimo, da postanemo bolji, da ispravimo greške. Post nam upravo pruža tu priliku da oprostimo jedni drugima, da očistimo dušu svoju, da postanemo bolji, da ispravimo greške koje smo radili i na pravi put izađemo, onaj put koji vodi u Carstvo Nebesko. Potrudimo se da u vrijeme posta što više idemo u Crkvu, slušamo Bogosluženje, slušamo Riječ Božiju, da se ispovjedamo, da dobra djela činimo. Džaba nam i post i molitva ako djela nema, ako praštanja nema. Kakva nam je korist da postimo ako to djelima ne potvrdimo. Činimo dobro, pomažimo drugima, ljubimo bližnje svoje. Post bez molitve, praštanja i činjenja dobrih dijela nije post. Sve ovo draga braćo, imajmo na umu. Pričešćivanjem se sjedinjujemo sa Hristom, primamo ga u dom svoj, u dušu svoju. Budimo dobri domaćini, spremimo dom svoj za najboljeg gosta. Dostojno ga dočekajmo sa velikom ljubavlju, da bi što više ostao kod nas.

Djeca, ta čista stvorenja, koja i sam Gospod blagoslovi, najveći su dar koji roditelji mogu da dobiju od Gospoda, zapitajmo se kako ćemo i na koji način njih vaspitavati. Ako li ih ne naučimo, još dok su mali, da poste, da se Bogu mole, teško da ćemo ih naučiti tome kad odrastu. Roditelji moraju da paze da svoju djecu upravo oni ne gurnu u provaliju, da im oni ne pomognu na putu da postanu loši. A roditelji, često, nesvjesno to i urade. Gospod je put, istina i život. Njegovim putem hodimo, na Njegov put okrećimo i sebe i druge i nećemo nikad pogriješiti.

Zapamtimo riječi svetog Vladike Nikolaja da se postom čistota tjelesna dobija, a samim tim i duhovna, jer jedno bez drugog ne može. Svuda oko nas ima zabranjenih plodova, svuda oko nas je ono drvo poznanja dobra i zla. Moramo naučiti da se uzdržavanjem, trpljenjem, trudom i molitvom može postići mnogo toga. Ne činimo one stvari za koje ćemo se kajati, ne činimo ono što će nas zasigurno grijehovnom tamom pomračiti.

Nek’ da Gospod da se izborimo sa svim iskušenjima, da se pokajemo, oprostimo jedni drugima, istinski oprost o Njega zatražimo, dostojno priđemo Svetoj Čaši i sjedinimo se sa Hristom, i primimo ga u čisto srce svoje, da bi i on primio dušu našu u naričje svoje.