Gorštaci sanjaju nevjeste

VIŠEGRAD – Višegradsko selo Kragujevac je na grebenu planine Dikave na 1.200 metara nadmorske visine. U njega je ovih dana, kad je snijeg od 1,5 metar zatrpao sve seoske staze, prva iz grada stigla ekipa “Glasa Srpske”.

Umjesto žalopojki na težak život, veliki snijeg, neraščišćene puteve, oskudicu i nemaštinu dočekala nas je pjesma i gostoprimstvo koje se rijetko sreće.

Ovdje ljudi kao da pucaju od zdravlja, osamdesetogodišnje starice krase djevojačka lica, a djeca se od malih nogu uče da izdrže na vjetrometini, da se snađu u smetovima, kao što su ovdašnji, i da se nikome ne žale ako ih kakvo zlo snađe.

– Ne plašimo se snjegova, iako ovakav nije zapamćen u posljednjih pola vijeka, pripremili smo hrane za čeljad, sijena za stoku, jedino nam u štalama i kućama voda zaledila pa je donosimo sa seoskog korita – priča Brane Milićević.

Mlađo Knežević kaže da je najvažnije proprtiti do štala, kokošinjca, ambara i drvljanika, pa i do sijena, gdje se u toku dana hrane ovce koje se jagnje skoro mjesec dana.

U ovom selu, u kojem caruje snježna idila, živi nekoliko neženja u već poodmaklim godinama. Pričaju da su se odlučili da život provedu na ognjištima predaka, ali da djevojke neće ovdje da se udaju “jer je gospodski lakše na asfaltu”.

Domaćin Mile Milićević, koji gaji bikove, ima nekoliko krava, konja i stado ovaca, za mladu je “potegao” čak u Albaniju u jedno selo kod Drača.

– Kad se djevojkom iz Albanije oženio moj drug Darko Stjepanović iz sela Paočića, odem s njim da biram nevjestu. Sretnem tako Valentinu, dopadnemo se jedno drugom i dovedoh je u ovo moje zabačeno selo – priča Milićević.

Valentina se, kako ovdje kažu, brzo navikla na ovo mjesto, komšije je vole kao dobru snahu, a posebno joj je zadovoljstvo da izađe na snijeg kojeg nema u njenom Draču.

– Ovdje je dobro, ima svega, ima mesa, mlijeka, sira, jaja, ima kupusa, krompira, paradjza ja ovde lijepo živjeti, voljeti ovo selo i mog Mila – kaže Valentina, koja je za dvije i po godine od kako je došla u Kragujevac solidno savladala srpski jezik. Mile i Valentina uskoro očekuju bebu pa će to biti prvo dijete u ovom selu poslije 15 godina.

Duga zimska noć se spustila sa planine Dikave na krovove zavijanih kuća u selu Kragujevcu. Kod Mila je “sazvano sijelo”, došle komšije Mlađo, Ljube, Jovanka, Brane i Radoje da popričaju, zameze pršut, popiju pokoju “mučenicu” i pozbore kako “predeverati” ovu zimu.

Mile je sa zida skinuo gusle i u polumraku sobice začuli su se zvuci za njenih struna i pjesma guslara, a o čemu bi drugom nego, za svoju suprugu, o zidanju Skadra na Bojani.

Valentinino porijeklo

Mile priča da je Valentina katoličke vjeroispovijesti, ali da njeni imaju iste običaje za Vaskrs i Božić pa imaju i svoju krsnu slavu.

– Njeni su u stvari bili Srbi, ali pošto Enver-Hodžina Albanija nije dozvoljavala da se tako izjasne, oni su formalno prešli u katolicizam koji je bio dozvoljen – objašnjava Milićević.