Andrićgrad kao ishodna tačka života

21.06.2012.

Emir Kusturica u Andrićgradu

Do Vidovdana 28. juna, godišnjice početka radova na izgradnji Andrićgrada, biće završen centralni gradski trg i Andrićev institut, ispred kojeg će biti postavljen spomenik nobelovcu visok 2,40 metara koji će “plivati na vodi”, najavio je u intervjuu Srni proslavljeni srpski režiser Emir Kusturica.
Razgovarao: Radoje Tasić

ANDRIĆGRAD – Cijeli život sam proveo djelujući, radeći i stvarajući, izgarajući na najvećim filmskim, muzičkim i drugim projektima, ali je izgradnja Andrićgrada ishodišna tačka mog života, kaže Kusturica.

„Misaona i fizička energija je ono što me pokreće, pa i u ovom projektu, jer gradovi se grade i nastaju godinama, pa i vijekovima, a mi ćemo za samo četiri godine na ušću Rzava u Drinu dobiti varoš sa svim atributima urbane gradske sredine“, pojašnjava on.

Kusturica ističe da će se ovim avanturističkim i istorijskim podvigom reanimirati srce drinskog područja i istorijska huka kroz vijekove prikazati na relativno malom prostoru ulaskom na kapije Andrićgrada i dolaskom do kraja njegovih zidina i pravoslavnog hrama na samom ušću rijeke.

„I kao što što u Andrićevim djelima preovladava motiv kamena, simbola trajnosti i postojanosti, tako sam odlučio da, poslije Drvengrada na Mećavniku u Mokroj Gori, ovdje izgradim grad od kamena, koji smo kupovali od seljaka iz Bileće, iz Popova polja i Fatnice bez ikakvih problema, ali su problemi iskrsli prilikom uzimanja malih količna ovog materijala od austrijske karaule kod Trebinja“, kaže Kusturica.

Ovim kamenom su obložene zgrade iz srednjovjekovnog neimarstva i turskog perioda, dok je zgrada opštine „oivičena“ kamenom kao što je onaj kojim je građen most u Mostaru. Kamene ploče na glavnom trgu su iz užičkog kraja.

„Na optužbe ovih iz Federacije BiH odgovaram da je Andrićgrad grad multietičnosti, iskazan arhitektonskom simbolikom, jer se na relativno malom prostoru nalazi i karavan-saraj iz turskog perioda, koji je i postojao pored ćuprije, dvorac srpske vlastele, koji je bio na brdu iznad Drine, zagrade iz vremena austrougarske vladavine i objekti zidani u stilu neoklasicizma“, kaže Kusturica.

On kroz smijeh dodaje da je pomalo umoran od tih neutemeljenih ataka na njegovu ličnost i Andrićgrad.

„Dođe mi da u sarajevskom `Oslobođenju` objavim oglas ovakve sadržine – `Gradim povoljno gradove po sistemu ključ u ruke`“.

Prema Kusturičinim riječima, grad od kamena biće i plod literarno-stavaralače i istorijske fantazije, a ne realnosti.

„Biće to grad iz mašte čitalaca literature propovijedaka i romana Ive Andrića, jer oni, čitajući njegova djela, stvaraju sliku grada u koji, kad danas dođu, nema ništa od onog zamišljenog“, kaže Kusturica.

Slavni srpski režiser objašnjava i neobično veliki interes ljudi svih struka i zanimanja, pa i đačkih ekskurzija, koji žele da dođu i vide gradilište Andrićgrada, Višegrada, „onog iz njihove mašte“, stvarajući tako, kako on veli, kao u staroj Grčkoj, mitološku sliku naselja od kamena na „jezičku zemlje između vode na Ušću“.

„Dobro su primijetili da sam opsjednut Andrićem, pa dio po dio njegovih misli ugrađujem sa kamenom u Andrićgrad, stvarajući tako ovu tvrđavu na Drini koja će se od zla braniti ljepotom i mirom. Uostalom, i Ćuprija na Drini ljepotom je odbranjena od svakojakih i viševjekovnih prirodnih i ljudskih nasrtaja„, kazuje Kusturica.

Prema njegovim riječima, onaj ko prvi put kroči u Andrićgrad proći će, u arhitektonskom smislu i u svojoj mašti, kroz vijekove i vratiti se na trg na kome se, u srednjem vijeku, pa i danas u zapadnoevropskim gradovima, odvijao i odvija društveni život.

„Kad se kapije grada otvore, naš turistički vodič ići će od kule do kule, od zgrade do zgrade, od zidina i bedema do hrama i govoriti gostima da je to nastalo te i te godine, u tom i tom vijeku i time podspješiti maštu onog ko sve ovo vidi. Na kraju će mu, na izlazu, pri pozdravu reći da su godine i vijekovi „izmišljeni“, a da je grad građen onda kad su oni to zamislili u svojoj glavi„, dodaje Kusturica.

Kusturica kaže da je tragedija Bosne što su njeni gradovi nastajali u ratnim pohodima, a u narednim su rušeni, pa ponovo obnavljani, kao što je bilo i sa Sarajevom.

„Živio sam u Sarajevu, bio je to tada multietnički grad, a sad se taj pojam koristi samo u političke svrhe. U mom nekadašnjem gradu sad je više Kineza nego Srba, i to ne mogu nikako da prihvatim„, naglašava on.

Kusturica konstatuje da, što su napadi na njega veći, a najviše ih je iz grada u kome je proveo dvije decenije života, u njemu se rađa još veća želja da se započeto završi.

Kapije Andrićgrada biće, kako kaže, otvorene i za građane Višegrada koji će `poslom` morati da dođu u zgradu opštine i za sve dobronamjerne ljude sa svih svjetskih miridijana.

Do 28. juna, Vidovdana, godišnjice početka radova, biće završen centralni gradski trg i Andrićev institut, ispred kojeg će biti postavljen spomenik nobelovcu, visok 2,40 metara koji će “plivati na vodi“, najavio je u intervjuu Srni proslavljeni srpski režiser Emir Kusturica.

Tog dana biće otvorena Gradska kafana sa imenom „Jalija“, jer je ovaj dio zemlje na ušću rijeka, u tursko i Andrićevo vrijeme, tako i nazivan.