Našao svoju “čarobnu” harmoniku poslije 20 godina

VIŠEGRAD – Harmonika “dolapa” Duška Ćećeza iz Donjeg Sela kod Konjica ostala je u porodičnoj kući ratne 1992. godine – kuća i pokućstvo su izgorjeli, sve je stradalo, ali se Duško nadao da je muzička sprava, koju je još 1829. godine izumio Austrijanac Demijan, preživjela ratne strahote.

Poslije “Dejtona” Duškova porodica stiže u Višegrad, a 2002. godine seli u Sidnej, u Australiju.

“Pregledajući na `Ju tjubu` šta se dešava u mom rodnom kraju, u Konjicu, vidim na video-snimku čovjeka koji svira na mojoj harmonici. Prepoznao sam je po dugmićima za pojačavanje tona mikrofona” – priča o svojoj `dolapi` Duško Ćećez.

Snalažljivi Konjičanin onda piše poruku na Ju tjub: “Dobro ovaj svira na ukradenoj srpskoj harmonici”. Klupko počinje da se odmotava.

Uz pomoć Mirsada Subašića iz Konjica Duško saznaje da se harmonika nalazi kod Asima Hrnjice iz ovog mjesta.

“Čim sam se sa njim čuo, rekao je da će vratiti ono što mi pripada. Pitao sam ga kako je došao do ove harmonike, jer znam da je on nije uzeo, rekao da je za nju platio 1.200 KM. Nudio sam mu novac da ne bi bio na šteti, on se opirao, ali sam bio uporan”, priča Duško.

Duško zove iz Australije prijatelja Zorana Šinika iz Višegrada da ode u Konjic po harmoniku. Šalje i novac. A onda stiže u grad na Drini i Rzavu.

“Kad sam saznao da je harmonika u Višegradu, srce mi se steglo i – zaplakao sam”, kaže Duško.

Prvog septembra 2012. godine Duško ulazi u Šinikovu kuću. Na stolu njegova “dolapa”. Kao da ga čeka.

“Poslije 20 godina i tri mjeseca `prebirao` sam po dirkama moje harmonike, za koju je moj pokojnii otac izdvojio 20.000 njemačkih maraka. Bila je u solidnom stanju. Dugo nisam imao snage da nešto odsviram, gledao sam je kao posljednju zaostavštinu i uspomenu na mog voljenog oca i jedno srćeno vrijeme” – priča Duško.

Već sutradan Višegrađani su sa pažnjom gledali čovjeka koji je sa Bikavca žurio prema Ćupriji na Drini sa “dolapom” o ramenu.

Na isturenom dijelu starog mosta, koji narod naziva “sofom”, uskoro su odjeknuli akordi sjetne i poznate pjesme “U lijepom starom gradu Višegradu…”.

Prolaznici su osluškivali, zastajkivali i gledali čovjeka koji je zaneseno svirao i pjevao, ne obazirući se na život oko sebe.

Kao da je sa harmonikom na krilima pjesme lebdio nad mirnom vodom Drine i nestajao u daljinama, žureći prema svom spaljenom i u šiblje zaraslom Donjem Selu kod Konjica.