Jedan dan sa građevinarima puta Stari Brod-Tatinica

ROGATICA – Minusi u vazduhu i snijeg po okolnim brdima, posebno sa osojne, lijeve strane kanjona Drine, nisu još zaustavli radove na izgradnji puta Stari Brod–Tatinica kojim će se tek u drugoj deceniji 21. vijeka ovo malo srpsko selo kopnenim putem povezati sa Starim Brodom i preko Borika sa ostalim svijetom.

Trasu i ostale zemljane radove na ovom putu dužine 3,1 kilometara, koju su sa jedne strane stisle vode jezerom HE „Bajina Bašta“ ukroćene Drine, a sa druge ogromne vertikalno ispriječene stijene kanjona, za račun ŠG „Sjemeć“ obavlja DOO „Omorika“ iz Višegrada, koje je ovaj posao na tenderu dobio, sa teškim mašinama obavlja DOO „Trenskop“ iz Rogatice kao podizvođač, dok nasipanje trase i ostale radove obavljaju radnici i mehanizacija Radne jedinice „Građenje“ ŠG „Sjemeć“.

I pored toga što je za radnike „Sjemeća“ prošla subota bila neradna, Tatinicu i gradilište puta posjetio je direktor ovog kolektiva Milorad Jagodić sa saradnicima.

Trasa puta za Tatinicu nije bila bez radnika i mehanizacija. Tri radnika i dvije teške mašine neumorno su radile. Napadnut je najteži dio trase za koji treba puno znanja i nimalo manje hrabrosti. Zoran, Jovan i Milanko uspješno se nose sa rijetkim izazovom i sve više se primiču Tatinici kao zadatom cilju.

– Na nekim dijelovima trase idemo i po 30 metara dnevno, a na nekim, kakav je ovaj danas i posljednjih dva-tri dana, jedva stignemo da probijemo i 10 metara, kazuje buldožertista Zoran Ješić.

Njihovom radu divi se ne samo mali broj žitelja Starog Broda i Tatinice, koji ih još nisu napustili, nego i susjednih sela iz prekodrinske Župe.

Božo Marković (64) iz sela Đurevići sa desne obale Drine, čamcem je došao da pozdravi graditelje puta za Tatinicu. Donio je i litar rakije i reče:

– Ovaj dio puta po težini trase mnogo bi bilo i za silnu Ameriku. Zato sam došao da bar na ovakav način podržim njegovu izgradnju i zahvalim se radnicima i inicijatorima za njegovu izgradnju. Posebno hvala „Sjemeću“ i njegovom rukovodstvu koji na ovaj način najbolje pomažu selu i opstanku u njemu.

Slično, glasno, razmišlja i prekodrinac Petko Ristić, a Goran Krlić, koji je rođen u Tatinici, a već godinama živi i radi u austrijskom gradu Štajer, specijalno je došao da pozdravi izvođače radova na putu za njegovo selo.

– Ja nemam riječi sa kojim bi se na najbolji način mogao zahvaliti prije svega ŠG „Sjemeć“ kao inicijkatoru i finansijeru ovog puta, ali i radnicima koji se bore sa ovim stijenjem pored koga sam kao dječak godinama prolazio sa strahom da se slučajno ne strmeknem u vode hladne Drine. Sa izgradnjom ovog puta u mojoj Tatinici će se sve iz temelja izmijeniti. Vraćaću se i ja češće, doći će, znam, i mnogi drugi. Stari Brod i Tatinica mogu biti „more“ ne samo za susjedne Boričane, nego i za cijeli sarajevsko-romanijski region, posebno radi toga što je ovdje spomen-obilježje za nevino stradale preko 6000 Srba iz ovih krajeva koji su u proljeće 1942. stradali od ustašnog noža i malja.

Na dan i naše posjete Tatinici i Starom Brodu u njima je boravio i sveštenik Dragan Vukotić iz Višegrada, koji duhovno pokriva i ova sela i brine o Spomen-kompleksu u Starom Brodu.

I on smatra da „Sjemeć“ putem Starogorske stijene i dalje do Tatinice čini nešto što se do samo prije dvije-tri godine nije moglo ni zamisliti. Još kad nam, reče on, a obećanje je palo, dođe put i sa višegradske strane, gdje treba da se probije i uradi oko 300 metara nove trase, i uvede skela za prevoz putnika i vozila sa jedne na drugu obalu Drine, onda će ova dva nekad neopravdano zapostavljena sela oživjeti i postati mjesto za poklonjenje žrtvama koje su ovdje nevino stradale ratne 1942.

Slobodan Lozo, izbjeglica iz Glavatičeva kod Konjica, koji sada živi i radi u Višegradu, građevincima na putu Stari Brod – Tatinica na poklon je donio pečeno prase. Potrošili su ga, uz zaljevanje domaćom „mučenicom“ rakijom, istog dana sa ostalim posjetiocima radilišta puta za Tatinicu i Spomen-kompleksa u Starom Brodu.