Čeka treću filmsku ulogu kod Emira Kusturice

Tekst i foto: Sreten Mitrović - 14. oktobra 2014. 058.ba

Obrad Djurovic

Penzioner Obrad Đurović u Domu staraca u Rogatici

ROGATICA – Dom za stara lica „Sunce“ u Rogatici pod svoje okrilje dobio je ovih dana jednog zanimljivog stanara. Riječ je o 83-godišnjem Obradu Đuroviću sa po mnogo čemu zanimljivim životnim putem.

Rođen je u sokolačkom selu Džindići. Deveto je i posljednje dijete u oca Ilije i majke Stane (Dobrilović). Iako je rođen na Svetog Nikolu roditelji su mu dali ime Obrad, staroslovenskosrpsko muško ime koje u prenosnom značenju asocira na radovanje, obradovanje, rad i dobro zdravlje.

Šta su njegovi roditelji imali na umu kad su mu dali ime Obrad, on nezna. Ali, tvrdi da je bio rado viđen i donosio radost gdje god je dolazio.

– Kud god sam išao obradovao sam svojim dolaskom, bio sam po mom mišljenju i dobar radnik, a da sam zdravstveno dobar, dokaz je i činjenica da sam već duboko zakoračio u devetu deceniju i evo me živ i relativno zdrav, započinje priču čiča Obrad, još uvijek vitalan i zanimljiv sagovornik.

Kao bivši prosvjetni radnik najrađe priča o prosvjeti nekad i njegovom učiteljovanju po Romaniji. Ali, ono sa čim se on posebno ponosi je film.

– Filmom sam se počeo baviti po stare dane. Najvjerovatnije, zahvaljujući mom načinu života i možda malo izgledu i talentu, filmski režiser i majstor filma, profesor Emir Kusturica, povjerio mi je uloge u njegova dva filma. Prvu glumačku ulogu, mudrog starca Vujana, dobio sam u filmu „Život je čudo“. Mislim da sam šansu koju mi je prijatelj Kusturica povjerio uspješno odradio i zato je došla nova. Opet je to uloga starca u filmu „Zavjet“ koji je trebalo da se objesi, jer je ostao sam. Stekao sam dojam da je taj dio filma pisan na fragmnentima moje životne biografije. Sve je ličilo na mene, osim što ja nikad nisam pomišljao na, nedaj Bože, samoubistvo na bilo koji način. U filmu sam ostao živ i dao zavjet da ću ostati živ i da ću se oženiti. Prvi dio mog zavjeta iz filma se već ostvaruje, još sam tu, na bijelom svijetu, a drugi – nemam razloga za ženidbu, imam suprugu i dvije kćerke u Danskoj, izbjegle iz Sarajeva tokom rata, i gore ostale.U ostalom i koja bi pošla za jednog starca, pa makar on bio i glumac?!

Obrad Djurovic

Posije penzionisanja, 1987, u osnovnoj školi „Franjo Kluz“ u Sarajevu, gdje je radio kao profesor, Obrad se vratio na Romaniju i svojim Džindićima. Da bi, priča, „ubijao vrijeme“ prihvatio se neobičnog hobija – uzgoja koza. Posebno je volio da ima dobrog jarca. Sa njim je tradicionalno dolazio na izložbu stoke u Rogatici. Njegovo grlo plijenilo je pažnju radoznalaca, a posebno imena njegovih ljubimaca. Uglavnom su to bila imena poznatih ličnosti, najčešće političara, sa Bliskog i Srednjeg istoka i Amerike.

Godine i samoća učinile su svoje i Obrad je raskotario koze i u svom trećem dobu dospio do doma za stara lica. Prvo u Istočnom Sarajevu, a evo sada u Rogatici.

– Ovdje mi je fino. Imam svoju sobu i najnužnije što mi treba. Uz TV i čitanje, najčešće „Glasa Srpskog“, jer je u ćirilici i lak za čitanje, čekam novi poziv Emira Kusturice. Obećao mi je i treću ulogu. Zdravlje mi je dosta dobro. Malo „škripi“ u grudima, a tu su i aferimi iz mladosti – reuma u zglobovima. Ali, ne da se starac, reče na kraju Obrad Đurović, bivši učitelj, profesor matematike i nacrtne geometrije, glumac i uzgaivač koza.

Pratite nas na FACEBOOKU
Zatvori

Komentari:

Komentari se objavljuju u realnom vremenu i 058.ba ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Komentari sa takvim sadržajem biće izbrisani, a lažni profili biće banovani.

Povezane teme: ,