Petrovčanin u Rogatici Mirko Balaban duboko u desetoj deceniji

Tekst i foto: Sreten Mitrović - 06. januara 2015. 058.ba

Mirko Balaban 2

JOŠ TRI DO STOTE

ROGATICA – Čudne su ljudske sudbine. Mirko Balaban rođen je u selu Vedro Polje kod Bosanskog Petrovca 23.marta 1918. godine. Odrastao je u rodnom selu. Kao i mnogi drugi Krajišnici okusio je seljački život, partizanskog vojovanja a radeći, najvećim dijelom, u Šumskom gazdinstvu „Oštrelj“ zaradio penziju, koju koristi od davne 1965. iliti skoro 50 godina.

Njegov zaslužni odmor poremetio je posljednji rat. Sve svoje u rodnom Vedrom Polju morao je ostaviti pred razularenim hordama hrvatske regularne armade i tzv. Armije BiH i golog života otišao u izbjegličku neizvjesnost.

Prvo su se Balabni sklonili u Derventu. A onda, zahvaljujući poznanstvu sa studija moga najmlađeg sina Slavka i Rogatičanina Tomislava Batinića, u Rogaticu u kojoj sada pri kraju 97 godine živi. Trenutno stanište mu je Ustanova za starija lica „Sunce“, gdje smo ga ovih dana posjetili.

Čika Mirka našli smo u jednoj od dvokrevetnih soba. Sjedi u fotelji i čita novine. Tu je televizor, a na klubskom stolu uz njegov krevet sa kao snijeg bijelom i čistom posteljinom, dvije-tri knjige i crkveni Molitvenik od koga se, kako reče direktor „Sunca“ Radomir Ćućula ne odvaja. „Cimer“ mu je neki Petrović, Rogatičanin. Iako, očito se vidi, od čika Mirka dosta mlađi, uz njegov krevet invalidske štake sve govore.

A čika Mirko, mjereći po tome kako je obučen, trebao bi mu samo zimski kaput i toplije cipele i on bi mogao na skijanje u planinu. Mogao a ne pomišlja da ide. Stisli pozni decembarski i rani jaunuarski minusi i pritisle godine, koje su i razlog da potražimo ovog starinu.

Mirko Balaban

– Meni fale još samo tri godine i dođe stota. Kroz šta sam sve prošao i šta preturio preko glave, nikako neznam kako ih ovoliko skupih, počeo je svoju zanimljivu životnu priču čika Mirko.

– Četvrto sam od 10-toro djece, osam sinova i dvije kćerke, u oca Nikole i majke Save. Život na selu, brojna porodica i posna potkućnica donijeli su mi mukotrpno djetinjstvo i momačko doba. Oženio sam se tek u 31 godini. Moja izabranica Smilja Runić, komšinica iz sela, bila je mlađa 13 godina. U razmaku od sedam godina rodila mi je četvoro djece. Najstariji Milovan rođen je 1949. a najmlađi Slavko 1956. Između su Boško i Mira, kazuje još čika Mirko.

– Zahvaljujući mom radu u „državnom“ preduzeću, vrijednoj supruzi Smilji i zlatnoj djeci koja, kako su odrastala, priskakala u pomoć i ja sam postao ugledni domaćin. Gradili smo kuće, proširivali imanje, uzgajali stoku. Imali konje koji su bili najbolji u cijelom kraju, pristeća se naš sagovornik.

Vrijeme je činilo svoje. Djeca su vremenom otišla svojim putem. Čima Mirko nakon što je morao ostaviti svoje Vedro Polje, našao se i u drugom kraju Republike Srpske, u Rogatiici.

– Sa mojom Smiljom jedno vrijeme živjeli smo u jednoj napuštenoj vikendici u u Zakomu. Kad smo i tu „kuću“ morali napustiti, zaslugom sina Slavka i njegovih prijatelja i poznanika, prešli smo u jedan stan Rogatici. Tu mi je nažalost, prije tri godine umrla je moja Smilja. Sa njenom smrću ja sam ostao „siroče“ i u dogovoru sa mojom djecom evo me u Domu za starija lica u Rogatici. Ovdje mi je dobro. Dobro jedem, dobro spavam. Jedino slabije čujem. Mojim Balabanima, ma gdje bili, i svim poznanicima, poručujem – živ sam! Dokle, samo Bog jedini zna, reče na kraju čika Mirko, koji je trenutno najstariji stanovnik u opštini Rogatica. U stopu ga prati, Čedo Kulašević iz Seljana, koji „gura“ 95-tu godinu.

Pratite nas na FACEBOOKU
Zatvori

Komentari:

Komentari se objavljuju u realnom vremenu i 058.ba ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Komentari sa takvim sadržajem biće izbrisani, a lažni profili biće banovani.

Povezane teme: