Baševićima treba pomoć

Tekst i foto: Sreten Mitrović - 08. aprila 2015. 058.ba

Milos Basevic

Zabilježeno u Brankovićima kod Borika

ROGATICA – Miloš Bašević (86) imao je sreću da kao 13-godišnjak preživi ustaški pokolj nad srpskim življem u selu Miloševići i Stari Brod, u proljeće 1942. na lijevoj obali Drine, petnaestak kilometara nizvodno od Višegrada. Ali je zato tih strašnih dana ostao bez majke, mlađe sestre i dva brata.

Od tada pa do današnjih dana Miloš je preživio svega i svašta, ali kako reče, nikad mu nije bilo teže nego posljednjih nekoliko godina.

– Od smrti moje supruge Jele, prije 6 godina u mojoj porodici mnogo toga se promjenilo nagore. Prije svega otišla je osoba koja je, iako godinama bolesna, brinula o našem jedincu Radomiru, koga od milja zovemo Dragan (52), koji je od rođenja imao problema sa zdravljem. Taj teški posao pao je na moja staračka pleća. Sa tom obavezom, mimo moje volje, počeo sam sve više zapostavljati rad na preko 100 dunuma zemlje, čime sam se bavio cijelog života. Manje rada na imanju sve više je praznilo naš kućni novčanik i mi smo siromašili iz dana u dan. Uz to, počela nam se polako urušavati kuća, štala i ostali pomoćn objekti, priča Miloš.

Milos Basevic 2

– Kuću sam, dodaje on, zamijenio kupovinom od rođaka druge, ali ne mnogo bolju od moje. Ni danas je nisam u cjelosti isplatio. Nemam odakle. Nekad sam imao volove, krave, telad, ovce… Sada imam samo pet ovaca i dvije koke. Kravu i par ovaca pritisnuo je krov štale koji se urušio pod snijegom protekle zime.

I dok je Miloš pod pritiskom godina polako stario, zdravstveno stanje njegovog Radomira nije se mijenjalo. I dalje nije mogao ništa ozbiljnije raditi. Zbog toga je ova porodica i došla u vrlo tešku situaciju. Stiče se dojam da nema težeg slučaja u cijeloj opštini.

Kao član porodice civilne žrtve iz rata 1941-1945. Miloš prima novčanu pomoć od 82 marke, a od Centra za socijalni rad 165 maraka. Pošto ni Miloš ni sin mu Radomir nisu u stanju da se sami brinu o sebi, brigu o njima preuzeli su dobri ljudi. Jedno vrijeme bio je to borički paroh, sveštenik Dragiša Simić. Nakon njegovog premještaja u Čajniče, tu nezahvalnu ulogu preuzeo je Radomire Ivanović, radnik u Mjesnoj kancelariji na Borikama. Dva puta u nedelji od onih 165 maraka koje im Centar za socijalni rad izdvaja kao dodatak za tuđu njegu i pomoć odonosi im po 10 hljebova i nešto drugih namirnica.

– Uz hljeb obavezno spremimo i nešto variva, a kupimo i po koju konzervu narezaka i ribe, mlijeka, jaja, ulja, soka i sličnih potrebština i ja garantujem da Miloš i njegov sin nisu gladni, a što se tiče ostalog njima fali mnogo što-šta, kazuje Ivanović.

Milos Basevic 3

U Ivanićevo „mnogo što-šta“ su najviše uslovi života. Oni su krajnje neljudski počev od ambijenta u kome borave, do toga gdje i na čemu spavaju, gdje jedu i slično. Zato, opšti je utisak, da bi najbolje bilo da se oni zbrinu u neku ustanovu socijalne zaštite. Miloš je, kazuju poznavaoci njegovih prilika, zrio je za starački dom, a Radomir za neku ustanovu u kojoj bi imao i zdravstveni tretman.

Rajka Tomić, socijalni radnik u Centru za socijalni rad u Rogatici, reče da su oni do kraja upoznati sa problemom Baševića i sve što je u njihovoj nadležnosti poduzeto je da se njima pomogne. Ali, Miloš kao glava porodice ima i neke nerealne zahtjeve. On bi da mu se popravi stara kuća i štala, da mu se dodijeli krava i da drži stoku, a u 86 je godini života. Prijedlog da se negdje smjeste u neku ustanovu energično odbija, a pogotovu da se od sina razdvaja.

Bilo kako bilo, Baševićima treba pomoći. Možda i mimo njihove volje kako bi im se bar donekle obezbijedio normalniji život od onog kakvim trenutno žive.

Pratite nas na FACEBOOKU
Zatvori

Komentari:

Komentari se objavljuju u realnom vremenu i 058.ba ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Komentari sa takvim sadržajem biće izbrisani, a lažni profili biće banovani.

Povezane teme: ,