ČAJNIČE – Na praznik Vaznesenja Gospodnjeg služena je Sveta Liturgija, koju je služio protojerej-stavrofor Momir Vasiljević. Svetoj Liturgiji prisustvovao je veliki broj vjernika, a vjernom narodu prigodnom besjedom obratio se prota Momir gdje je naglasio, da današnji dan jeste dan spasenja, kao što i samo ime praznika kaže Spasovdan ili Vaznesenje Hristovo. Spasovdan je izvor naše nade i potvrda vječnog života. Svojim vaznesenjom Hristos nam pokazuje da su i duša i tjelo besmrtni.
Kao što Hristova božanska nauka krijepi i hrani duše naše, jer nam je Spasitelj pokazao svojim primjerom, i ostavio spanosonosnu svoju nauku i zapovijesti, kako da i mi zadobijemo spasenje i život vječni. Ovaplotivši se od Duha Svetoga i Marije Djeve, Gospod Isus Hristos je kao savršeni Bog uzeo na sebe ljudsko tjelo i postao savršeni čovjek-Bogočovjek. Živio je i radio sa ljudima i u svemu bio jednak nama osim u grijehu, da bi postradao i svojevoljno prihvatio Krsnu smrt i u treći dan Vaskrsao. Po Vaskrsenju javljao se svojim učenicima i utvrđivao ih u vjeri, a onda u 40 dan stao među njih blagoslovio ih i rekao: “Idite i naučite sva stvorenja, ko povjeruje i krsti se, biće spašen, ko ne povjeruje biće osuđen. Dok ih je blagosiljao, Hristos se na očigled svojih apostola, svoje majke i žena mironosica, vazneo na nebo. Sabrani su u čudu gledali kako Hristos odlazi Bogu Ocu, da sjedne sa desne strane. Anđeo Gospodnji se javio i rekao im: „Što stojite i gledate na nebo. Ovaj Isus koji se uznese na nebo, opet će jednoga dana iznenada doći, kao što ga vidjeste da ide na nebo“. Tako se završila Spasonosna uloga Gospoda Isusa Hrista, za spasenj ljudi.
Predanje crkve kazuje da na Maslinskoj gori i danas postoji kamen, sa kojeg se Hristos vazneo na nebo. U znak sjećanja na ovaj događaj crkva slavi Spasovdan, dan Spasa našeg Gospoda Isusa Hrista, jer je time završeno djelo spasenja ljudi.
Nakon službe u hramu je presječen slavski kolač i osvećeno slavsko koljivo, a zatim je u porti hrama priređen kulturno-umjetnički program. KUD „Izvor“ iz Čajniča je i na ovaj Gospodnji praznik, priredio slavljeničku i potpuno spontanu atmosferu, jer su po ugledu na naše stare u porti hrama postavljene pite „spasovnice“ koje su od vajkada pripremale čestite i pobožne srpkinje i domaćice, da bi tako zablagodarile Bogu na duhovnoj hrani, ali i na svim zemaljskim darovima, koje nam Spasitelj daje. Običaj je bio da pred svakom Srpskom kućom postavi se sto sa „spasovnicom“, da bi se ukućani i tjelesno okrijepili i nahranili. Naše su bake i majke po kap mlijeka stavljale djeci na čelo da bi simvolično dočarali mlađima, koliki je duhovni značaj Spasovdana i koliko je značajna uloga majke koja nas hrani materinskim mlijekom, odgaja i upućuje na put vjere i pobožnosti. Običaj je još u ovim krajevima da se zelenom grančicom lijeske o Spasovdanu iskite kuće, štale, torovi, njive, vrtovi, voćnjaci da bi tako spas koji nam je sve podario sačuvao naše duše, naše domove, naše ukućane, naša imanja i naše blago.
Otuda nije ni čudo što na području parohija čajničkih, u predivnom predjelu, u selu Zaborku, postoji i hram posvećen Vaznesenju Gospodnjem. Svetu liturgiju služio je jerej Dragiša Simić, izvršio slavski obred i čestitao mještanima praznik i hramovnu slavu.
U samom Čajniču na poseban i već tradicionalan način u organizaciji Opštine, Narodne biblioteke, Kola srpskih sestara srpkinje domaćice pripšremaju pite, peciva i kolače i prinose na blagoslov Bogu, a najuspješnije bivaju nagrađene za najljepše i najukusnije pite.
Srpski narod je mnoge hramove i manastire podigao i posvetio u slavu ovog velikog praznika Gospodnjeg Spasovdana.
Radujmo se Bogomdanom danu Spasovdanu, da i nas pomiluje i spasi Spasitelj, svojom milošću, dobrotom i čovjekoljubljem.
Mnogi gradovi proslavljaju ga kao svoju slavu, kao što je prestoni grad Beograd, Banja Luka, Istočno Sarajevo.
