Umjesto nekrologa – Sjećanje na prof. dr Mila Dardića

ROGATICA – Čudne su i do kraja neizvjesne ljudske sudbine. Još se nisu ni slova osušila na zapisnicima o ocjenjivanju najuspješnijih proizvođača na tek minuloj 51. regionalnoj poljoprivrednoj izložbi u Rogatici na kojim je jedan od potpisanih i profesor doktor Mile Dardić, a iz Banja Luke stiže vijest da je iznenada umro ovaj veliki čovjek i poljoprivredni stručnjak.

Vijest o njegovoj smrti u prvi mah bila je nevjerovatna za sve koji su ga poznavali. A u Rogatici on je imao puno poznanka. S razlogom, jer je ovdje često dolazio i poljoprivrednim proizvođačima, posebno u oblasti plastenuičke proizvodnje prenosio svoje bogato znanje i iskustvo sticano na imanju Poljoprivrednog fakulteta u Banja Luci, gdje je bio zaposlen kao profesor, i na vlastitom imanju gdje je, kako je pričao, imao plastenik za ugled.

Posljednji negov boravak u Rogatici, 2. i 3. ovog mjeseca, organizator tek minule poljoprivrfedne izložbe iskoristio je da u okviru seta stručnih predavanja poljoprivednicima govori o razvoju plastenične proizvodnje kojom se i u Rogatici sve više bave, pa čak i žene domaćice.

Bilo je to vrlo inspirativno i za sve prisutne korisno predavanje, koje je on završio sa svojim poznatim motom da je budućnost hrana i to bezbjednosno zdrava hrana, a ona je u plasteničkoj proizvodnji i obučenim poljoprivrednicima.

Autor ovih redova imao je sreću i čast da možda kao posljednji novinar razgovara sa pokojnim Dardićem. Vedar, raspoložen i očito zadovoljan viđenim na izložbi, u šatoru u kojem su radile komisije za ocjenjivanje, proveo je dio vremena i sa mojom malenkošću.

Tema razgovora bio je krompir, jer je on bio predsjednik komisije za ocjenjivanje kvaliteta ove u rogatičkoj opštini dominantne povrtlarske kulture, kojom je samo ove godine zasijano skoro 300 hektara poljoprivrednog zemljišta.

Osvrćući se na viđeno na izložbi on reče da su izloženi eksponati sjemenskog i merkantilnog krompira brojni i visokog kvaliteta i pored suše koja je pratila i ovu proizvodnju. Uz to, po njegovom mišljenju, štandovi na kojim su izloženi krompiri sve bolje uređeni. Njegovo je i mišljenje da su proizvođači sjemenskog krompira dostigli evropski nivo i da nema potrebe za stalnim uvozom iz drugih zemalja.

– Naš silj, pričao je još pokojni Dardić, da u proizvodnju uključimo što više onih koji se do sada nisu bavili poljoprivredom. Velika je šansa u proizvodnji krompira kojim se u Republici Srpskoj bavi svega 5 do 7 posto stanovnika, a on se sije na nekih 17 do 18 hiljada hektara zemljišta. To je malo i tu se svi pa i društvo kroz razne podsticajne mjere moraju uključivati.

Ovo bi mogao biti zavjet ovog vrsnog stručnjaka. Bilo bi dobro da se on pretvori u stvarnost?!