ROGATICA – Donedavno biser rogatičkog turizma bile su Borike. Prekrasni krajolici visoravne prošarani bijelim brezama i visokim borovima i beskrajnim livadama i ljeti i zimi privlačni su brojne posjetioce koji su dolazili da uživaju u blagodetima koje su bile melem za dušu i ugođaj za oko.
Svemu tome šlag su davali ovdašnji hotel „Borike“ i istoimena ergela konja bosansko-brdske i arapske pasmine sa grlima koja su plijenila ljepotom i gracioznošću.
Sticajem okolnosti posljednjih godina na Borikama mnogo toga se promijenilo. Zbog toga je ovo nekad privlačno mjesto skoro izbrisano sa turističke mape Republike Srpske i BiH. U njih se više ne dolazi, a i oni koji slučajno, iz navike, dođu razočarano se vrate bez objašnjenja, jer ga nema ko da da, šta se to desilo sa ovim mjestom u koje se rado dolazilo i u njemu boravilo.
Hotel „Borike“ sa, kako stoji kod zatvorenih ulaznih vrata, tri zvjezdice, je posebna priča. Gledajući po vanjskom izgledu dugo nije bio u boljem izdanju, zatvoren je i najavljuje još jedno propalo ljeto na Borikama.
Sva turističko-ugostiteljska infrastruktura na Borikama svedena je na jednu privatnu kafanu simpatičnog naziva „krčma u planini“ i jednu prodavnicu mješovite robe.
I na ergeli, koja je bila veliki mamac za ljubitelje konja, jahanja i vožnje u fijakerima ili saonicama, je mrtvilo. Broj konja sa oko 140 u septembru prošle sveden je, računajući na pepinjere i pastuhe, na tridesetak, među kojima je petnaestak „bosanaca“ i isto toliko „arapa“, koji ovih dana u stilu mustanga tumaraju boričkim krajolicima i Sjemećkim poljem, odakle stižu vijesti da nanose štete poljoprivrednicima. Problem je, kako pričaju poznavaoci stanja u ergeli, što su nestale neke priplodne kobile koje su rađale elitna grla. Otišle su, pričaju oni, ne u uzgoj nego u klaonice, najčešće u Sarajevu.
Kuda ide borička ergela niko na Borikama ne zna. Ali, mnogi misle da je to početak njenog kraja, iako se radi se o jedinom privrednom stogodišnjaku u opštini koji je bio rasadnik najizdržljivijih i najljepših konja u Evropi. Za njen spas odavno je pet do dvanaest. Na potezu je država, Udruženje za zaštitu bosansko-brdskih konja i za zaštitu životinja uopšte.
Posljednjih godinu dana na Borikama, u okolini hotela, u posebno ograđenim prostorima, bila su dva jelena lopatara i pet srna, jedan vuk, bivo i nekoliko grla svinja mangurica. Trenutno su gore još samo tri srne lopatara u dosta lošem stanju zbog neuhranjenosti, bivo je, pričaju Boričani, uginuo. Mangurice su negdje preseljene, a vuk je ovih dana otišao, navodno, u neki zološki vrt. Ako je to tačno, dobro je. Prijetilo mu je uginuće od gladi.
To nije sve sa Borika. I imanje bivšeg Poljoprivrednog dobra „Borike“ se raspalo. Veliki dio njiva je rasparčano i podijeljeno u zakup. Ono livada što je ostalo, a ostalo je dosta, nekontrolisano pase stoka čiji su vlasnici iz okolnih sela. Jednom riječju, zemlja je postala „ni carska ni spahijska“. Slično je i sa većinom objekata sa kojim je gazdovalo bivše PD „Borike“. Propada i bivši ovčarnik, koji je bio jedan od najmodernijih na Balkanu, i sijenik kod njega, štale, mehaničarska radionica i tako redom. Ne zna se, kazuju na Borikama, ni ko je pravi vlasnik ovih i ostalih objekata. Zapravo zna se, ali se ćuti?!
