Kroz sela rogatičke opštine – Mislovo, selo staraca i glogova

08.09.2016.

mislovo-1

ROGATICA – Mislovo je jedno od 13 sela u Mjesnoj zajednici Žepa u opštini Rogatica. Kao enklava nalazi se na obroncima južne strane šumom bogatog Devetaka na putu prema Han-Pijesku i od Rogatice kao centra opštine udaljeno je oko 25 kilomtara. Za razliku od ostalih sela žepskog područja odvajkada je bilo naseljeno srpskim pravoslavnim življem. Davne 1879. ovo selo imalo je četiri kuće sa 44 stanovnika, od čega 22 muških i isto toliko žena.

Iako bez putne veze sa ostalim svijetom, vode i svjetla, kao osnovnih životnih potreba, na prvom popisu stanovnika poslije Drugog velikog rata, 1948. u ovom selu popisano je 142 stanovnika, a 1981. – 111, među kojima je za divno čudo, popisan i po jedan Hrvat i musliman.

Sa putem, svjetlom i vodom, na popisu 2013. u Mislovu je bilo 37 stanovnika u 14 domaćinstava. Ovih dana ih je svega 18, uglavnom starijih iz porodica Veljović i Pajić. Najmlađa Darinka Veljović, rođena je 1971. Ostalo su starice i starci, među kojima je 9 penzionera. Zaradili penziju radeći uglavnom u šumama Devetaka i Sjemeća, a uz to svi se manje-više bave poljoprivredom, posebno stočarstvom, jer je ovo selo bogom dano za uzgoj svih vrsta stoke.

mislovo-2

Tim povodom iz Plješevice kod Rogatice, u rodno selo, vratio se Mitar Pajić sa suprugom Velom i, samo radi primjera, u prvih šest mjeseci ove godine, od 8 svojih krava dobio i mljekari „Pađeni“ iz Bileće predao preko 10500 litara mlijeka i, kako reče, prezadovoljan je odnosom mljekare prema njemu.

– Obezbijedili su mi kućni laktofrizer. Uredno i na vrijeme plaćaju preuzteto i da nam bar malo povećaju cijene mlijeka i uz to da država ubrza isplatu podsticaja, onda bi se moglo i ovdje živjeti, reče Mitar, koji se kao bivši vozač kamiona i penzioner prihvatio uzgoja krava i proizvodnje mlijeka.

U Mislovu je radila, ali više ne radi, i jedna brenta. Držao ju je Drago Veljović. Sa njegovim odlaskom na onaj svijet brentu je naslijedila, da kako reče, ne ostavi majku samu, kćerka Darinka, diplomirani inženjer šumarstva.

mislovo-3

– U ova vučija vremena, kada je poslovni moral na veoma niskom stepenu, kao žensko nisam se mogla najbolje snaći i brentu sam dala pod zakup. Brzo je i to propalo i sada živim od skromne majčine porodične penzije sa 15 godina staža u radničkoj knjižici. Tražim posao u okolini, ali mi ni na molbe neće da odgovore, priča Dobrinka koja ne gubi vrijeme. Radi sve seljačke poslove i najveći dio u izobilju slobodnog vremena provodi uz računar.

Mislovo nije poznato samo po tome što se iz njega uglavnom odlazi, a rijetko vraća. Ovo selo ima i neobično veliki broj crvenih višekoštičavih glogova. Kud god se selom krene naiđe se na ovu vrstu listopadnog drveta izuzetne visine i debljine.

Pošto se radi o tvrdom drvetu, seljanima služi u višestruke namjene. Starica Vojka Veljović (79), koja je udajom za pokojnog Bogoslava Veljovića, koga su, kako ona kaže, kućnom pragu ubile komšije muslimana iz Žepe u posljednjem ratu, iz svojih Brankovića došla u Mislovo 1957, kazuje da je jedan od glogova nedaleko od njihove kuće korišten za potkivanje volova. U ljetnom periodu u njegovom hladu planduju ovce i goveda, a služio i kao drvljanik, jer je njegova krošnja svojevrstan kišobran i od kiše i od snijega.

Pri odlasku iz Mislova posjetilac prolazi kroz „špalir“ glogova koji svojim bujnim zelenilom stvaraju ugođaj, posebno tokom ljetnih mjeseci, kao što je bilo uz našu posjetu.

mislovo-4

POGINULI BORCI IZ MISLOVA

Uz Bogoslava Veljovića, koji je, kako reče njegova životna saputnica Vojka, poginuo na kućnom pragu, u posljednjem odbrambeno-oslobodilačkom ratu 1992.1995, iz Mislova, kao borci poginuli su još Bogoslavljev sin Delivoje, te Boban, Stojan-Zeko i Jovan Veljović, Rade Dragičević i Duško Pajić.

Sjećanje na njih čuvaju spomenici u seoskom groblju na ulazu u selo iz pravca Budete i Borika, a njihove fotografije su i u Spomen-sobi u Rogatici.