Osmomartovska priča Borke Ješić penzionerke iz Rogatice

NE POSUSTAJE NI NA KRAJU SEDME DECENIJE

ROGATICA – Iako je u penziji već osam godina, Borka Ješić (70) iz Rogatice ne posustaje. Jedna je od vrijednijih članica i entuzijasta Udruženja seoskih žena „Snop“ iz Gučeva i dobar primjer kako se može i od sitnih stvari doći do velikih ostvarenja i od takoreći ništa stvoriti nešto.Evo šta o tome kazuje uz 8. mart – Dan žena:

– Uz obavezu prema porodici, jer sam supruga, majka, baka petoro unučadi, snaha i tako redom, svo svoje slobodno vrijeme usmjerila sam prema tri oblasti života, počela je svoju osmomartovsku priču Borka.

Prva je domaća radinost, druga proizvodnja zdrave hrane i treća zaštita bio diverziteta, odnosno flore i faune.

Za sve to imam i dobru osnovu. Sklonost prema domaćoj radinosti ponijela sam iz porodice iz Podgorije ispod Mliništa kod Mrkonjić Grada. Moja majka u slobodno vrijeme bavila se izradom predmeta od vune i platna. Tu je i moje veliko interesovanje za ručnim radom, ali i potreba za ekonomskim osnaženjem svoje porodice.

Što se tiče proizvodnje zdrave hrane i zašptite biljnog i životinjskog svijeta, to je došlo iz mog zanimanja kojim sam se bavila cijeli radni vijek – nastavnik hemije i biologije u osnovnoj školi.

Sve to, naravno, začinjeno je željom za samodokazivanjem, ali dobrim dijelom i za krpljenje „rupa“ u našem porodičnom budžetu.

Na polju domaće radinosti stvaram puno toga čemu je podloga vuna. Predem, pletem, tkem, vezem, radim narodne nošnje za folklorna društva, filcam i šlingam.

Veliki dio onoga što je izašlo iz ruku ove vrijedne žene, gdje su i šeširi od filca za čiju je tehniku izrade Borka išla čak u Dimitrovgrad, može se vidjeti (i kupiti) u njenoj porodičnpoj kući, a zainteresovani imali su priliku da se sa njenim radovima upoznaju i na raznim izložbama organizovanim povodom značajniih datuma u opštini i susjedstvu kojim su prilog davale žene „Snopa“ ili Opštinska turistička organizacija.

– Moj, a ubijeđena sam i mnogih drugih žena stvaralaca, problem je što ne možemo da unovčimo bar dio onoga što uradimo. Tu nam treba podrška šire društvene zajednice. Kad bi, na primjer, dio onog što ja uradim svojim rukama, došlo do evropskog tržišta, ili možda Skandinavije, meni, ubijeđena sam, ne bi trebala više ništa.

– Ono što mene zabrinjava je mali ili nikakav interes mladih da nastave putevima nas starijih. Imam primjera da djevojka za udaju ne zna dugme prišiti, a da se ne govori o izradi nekog predmeta iz prekrasnih lepeza narodnih nošnji. Za ovih nekoliko godina koliko sam rukovodilac sekcije narodnih rukotvorima u „Snopu“ uspjela sam da donekle osposobim samo jednu ženu i ne odavde iz Rogatice, nego sa Sokoca – Nadu Tošić, kazuje Borka.

Što se tiče proizvodnje zdrave hrane, ja i moj suprug Petar, takođe penzioner, imamo tri plastenika sa oko 500 kvadratnih metara. Za svoje potrebe i potrebe djece koja žive u Istočmom Sarajevu i Trebinju koristimo najveći dio proizvedenog, a proizvodimo sve vrste povrća od salate do lubenica. Eventualni višak prodamo u Rogatici i na Sokocu, gdje imamo svoje stare mušterije, koji znaju kvalitet onog što im nudimo.

– Ipak, dodaje Borka, najviše nam se isplate jagode. Radi toga smo ove godine odlučili da ih sadimo na dvije trećine prostora u našim plastenicima.

Ja kao bivši hemičar i biolog trudim se da hemije u našoj proizvodnji bude što manje ili nikako. U manjoj količini koristimo je samo u zaštiti presada. Ali, zato tu je maksimalno prisutna biološka zaštita od sadnje do berbe. Pri tome najviše koristim rastvor žare i rastaviča.

U trećem dijelu Borkinog penzionerskog interesovanja je zaštita bilja i životinja. Ne mogu, reče ona, nikako da prežalim to što se desilo sa bosansko-brdskim konjem na našim Borikama iako sam bila voljna da u njihovoj zaštiti i u 70-toj godini danima volontiram. Nemilosrdno se odnosimo i prema pojedinim vrstama divljih životinja, pri berbi gljiva, smrekove bobe i slično. Krivolov i nestručan način berbe prijeti istrebljenju nekih životinja i biljaka.

Osmo mart i žene. Prije rata nam je pridavan veći značaj. Sada se izgleda „svak o svom jadu zabavio“. Tu i tamo desi se neki poklončić i to je sve, reče Borka Ješić.