Mila Šubara pasionirani sakupljač starina i rijetkih predmeta

Tekst i foto: Sreten Mitrović - 24. novembra 2018. 058.ba

VIDI ŠTO DRUGI NE VIDE

ROGATICA – Mila Šubara, po rođenju Mrakić (77) stanovnik je Rogatice postala nakon egzodusa Srba iz Goražda avgusta 1992. Sa suprugom Borom i troje djece seljakali su se od nemila do nedraga, dok nisu kupili kuću u naselju Đurin brijeg na periferiji Rogatice.

Svoja kućica, svoja slobodica i Mila počinje realizaciju svoj do tada negdje u dubini duše zatrepan hobi – skupljanje starih i rijetkih predmeta.

Jednostavno, priča ona, nešto mi je, a ja mislim da je to Božije davanje,otvorilo oči i počela sam da vidim i ono što do tada nisam vidjela i što drugi oko mene ne vide. U dodiru sa okolinom i u prirodi počela sam zapažati predmete koji su me počeli zanimati. I što je zanimljivo oni su me osvajali i počela sam ih nositi kući. U tome su me podržali suprug i djeca i ja danas mogu da se pohvalim sa jedinstvenom postavkom starih, zaboravljenih, predmeta i jedinstvenih skluptura koje je priroda izvajala.

Da bi zadovoljila svoj hobi Mila je od kuće i dvorišta napravila mali muzej. Jedna od kućnih prostorija namijenjena je samo za predmete koji ne trpe kišu i ostale vremenske (ne) prilike. I ne samo to. U njenom dvorištu i svakom drugom mjestu gdje se njoj činilo da je pogodno, našao se neki od njenih relikvija i predmet pažnje.

Ja, dodaje Mila, kud god se krećem, i kad ne tražim, nailazim na nešto što je neobično bez obzira na veličinu, vrijednost ili znatiželju drugih. Ako idem šumom samo po sebi mi se otkrije neobično drvo, panj, kamen. U njemu vidim neku simboliku i naravno nosim ga kući. Tako sam, uz čišćenje od zemlje ili truleži i eventualno sitniju doradu, došla do male srne koja već godinama krasi moje dvorište, ranjenog orla, neobičnih ali zanimljivih panjeva, gljiva i drugih predmeta koje mi je priroda poklonila.

Rado skupljam i stare seoske predmete. Oni me vraćaju na porijeklo i život na selu kad se porodica okupljala oko sinije, koja je bila okruglog oblika i nikad niko nije bio na ćošku. Tu su i tronošci za sjedenje odraslih, dok su djeca obavezno sjedila na podu. Jelo se drvenim kašikama iz čanka, bakrenog tanjira, tepsije demirlije i svi ti predmeti su ovdje u mom kutku starina. Tu je i ibrik iz koga su mlade nevjeste polijevale svekru, svekrvi i ostalim ukućanima pri umivanju dok joj je obavezno na ramenu bio pređni peškir bjelji od snijega. Imam i dio starog pribora za obradu zemlje, stari pribor za kafu u kome je mlin, đezvica sa minijaturnim fildžanima. Tu su i drugi predmeti koje je moda i novi način života istisnuo iz upotrebe ili se upotrebljavaju u samo izuzetnim prilikama.

I kad negdje putuje Mila traži neobično. Može to biti parče kamena koga je donijela iz manastira Lovnica kod Šekovića ili komad stalaktita koga je na samo njen mudar način iznijela iz pećine Orlovača kod Pala…

Hodajući oko Rogatice naišla sam i na jednu petokraku na kojoj su, a nisu trebali, neki obijesni vježbali gađanje iz vatrenog oružja. I ona je sada u mom mini muzeju. Imam i po neku zanimljivu reprodukcija slika poznatih slikara i dosta toga drugog što ne traži puno para, jer sam ih kao domaćica u porodici gdje je samo muž radio a djeca bila sitna, rijetko imala dovoljno. Namicala sam ih radom i štednjom, kazuje Mila.

Nisu samo stari i neobični predmeti u sferi interesovanja ove zanimljive žene. Voli ona i cvijeće i drugo ukrasno rastinje., koga je puno dvorište njene kuće.

Ja bih voljela da ste vi nama došli u toku ljeta. Tad bi imali šta vidjeti. Ovako, što je tu je. Jesen je učinila svoje, reče ona.

Pratite nas na FACEBOOKU
Zatvori

Komentari:

Komentari se objavljuju u realnom vremenu i 058.ba ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Komentari sa takvim sadržajem biće izbrisani, a lažni profili biće banovani.