Matursko veče u Čajniču

ČAJNIČE – Matura je kažu ispit zrelosti. Ne nije. Mautra je samo jedan korak ka zrelosti. A ispit zrelosti kao takav ne postoji. Neko je zreo sa 12, neko nezreo i sa 40. Velika matura je ustvari nešto drugo. To je fiksna tačka u vremenu svakog čovjeka. Sjećanje kojem se svi rado vraćamo bez obzira gdje nas život odnese.

Matursko veče je festival sreće, mladosti, ljepote i optimizma.

Tako je i večeras u Čajniču, gdje su ulicama grada šetali maturanti SŠC “Petar Petrović-Njegoš”.

Ove šetnje su možda i najljepši dan proljeća u ovome gradu.

“Rastanci su mi oduvijek bili tužni. Ovaj rastanak nije samo rastanak sa generacijom, đačkim životom, već i sa najljepšim godinama i najbezbrižnijim trenucima. Nadam se da nećemo zaboraviti jedni druge, da nam likovi neće izblijedeti i da ćemo se naći jedni drugima kad god je to potrebno.”, rekla nam je Ljiljana Kovačević, budući student ekonomije.

Dimitrije Radović fudbaler:
“Srednju školu ću uvijek pamtiti kao najljepši peroid mog života. Bilo je tu mnogo lijepih i nezaboravnih trenutaka. Naravno, zahvalio bih se svim profesorima, jer su nas uvijek podržavali kroz ove četiri nezaboravne godine. Planiram da upišem Informacione tehnologije u Novom Sadu. Sada nas čekaju novi izazovi,i nova dešavanja. Nadam se da će biti zabavno.”

Sanja Šijaković, odbojkašica i odličan đak kaže:
“Bilo je zabavno, a sad se nadam da će biti još bolje. Probaću da krenem putem reda i mira tačnije želim da pristupim policiji.”

O pomješanim emocijama govori nam i Sara Tupeša:
“Jako me rastužuje kad pomislim da ćemo se rastati, ovdje sam stekla jako dobre prijatelje, i bukvalno u srednjoj sam tek počela da živim . Znam da ce se cijelo društvo raspasti, koliko god se mi trudili. Želim da ovih par mjeseci što nam je ostalo da se u potpunosti posvetim njima.”

Nevena Dačević, sjajan đak, jedan od najboljih učenika SŠC, odlična odbojkašica i budući student Elektrotehnike:
“S jedne strane žao mi je što jedan period ostavljam iza sebe i to jako bezbrižan period pun lijepih uspomena. Dok s druge strane, kao što svi težimo ka nečem novom, ka nečem boljem tako se radujem novom početku. Svakako, srednja škola će mi ostati u lijepom sjećanju, nisam je nikada shvatala kao obavezu. Naučila me dosta toga i zbližila sa mnogim ljudima. Naravno, bitno je naglasiti koliku zaslugu imaju profesori u svemu tome, koji su radili svoj posao najbolje što su mogli. Želim da im se zahvalim na svemu, prije svega na trudu da nas spreme za sljedeći korak u životu. Takođe, svojim prijateljima želim sreću u nastavku školovanja.”

Snežana Tošić još jedan sjajan đak i neko ko puno obećava nam priča:
“Ovdje u ovoj školi mi smo sazreli i postali ljudi. Odlazimo, a među ovim školskim zidovima ostavljamo dio sebe, ostavljamo naše lude dane smijeha i radosti.Velika mi je čast što sam bila đak ove škole i upoznala sve ove divne ljude.
Opraštam se od svih i odlazim u nepoznato, u novi svijet, u neizvjesnost.Još nisam sigurna koji ću fakultet upisati, ali ono što znam je da ću se truditi i biti uporna u ostvarenju svojih ciljeva.”

Ognjen Dačević je jedan od onih sa kojim škola ponosi. Još uvijek nije odlučio šta će upisati, ali zna da će nositi srednju školu zauvijek u srcu:
“Prošao je jedan važan period mog života. Bilo je i dobrih i loših trenutaka, ali ostaju samo lijepe uspomene. Zauvijek ću pamtiti društvo i profesore, a sad se okrećem sllijedećem izazovu, a to je upisivanje fakulteta.”

Đorđe Baturan želi da sa zahvali razrednoj starješini:
“Osjećam veliku zahvalnost svim profesorima, a posebno našoj razrednoj Ljiljani Elezović. Oni su nas vodili ove četiri godine i bili uz nas kada nam je to najviše trebalo. Moji planovi za dalje su fakultet Državne bezbjednosti.”

Sara Klisura sebe u budućnosti vidi kao zubnog protetičara, a ima poruku sve generacije koje idu:
“Svim srednjoškolcima bih uputila jednu poruku, a to je da uživaju u srednjoj školi, to je najljepši dio koji brzo prođe kao i sam život.”

Radovan Karadžić još nije odlučio kojim će putem krenuti:
“Bilo je ovo divno doba. Brzo se završilo. Možda i prebrzo. A budućnost će biti novi izazov.”

Njegov drug Nikola Tanasković takođe je neodlučan oko upisa fakulteta:
“Još nisam odlučio šta ću upisati. A kraj srednje škole je neki koktel osjećanja. Tuga, sreća, uzbuđenje.”

Đak ove sjajne generacije je Nemanja Tanović. Ljubitelj sporta, naročito košarke, iako po sopstvenim riječima u istoj nije ni sjenka svog super talentovanog mlađeg brata, ovaj sjajni mladić planira da upiše softversko inženjerstvo, a o kraju škole kaže:
“Došao je i kraj jednog prelijepog perioda, perioda koji svaki čovjek pamti cijeli svoj život. Vrijeme je da krenemo dalje i da pronalazimo nove puteve i sreću. Srednju školu ću pamtiti po druženju, izletima, ekskurziji, dobrim profesorima, svojim drugovima.. Nadam se da ću uspjeti zavrisiti fakultet i jednog dana raditi posao koji volim. Budućnost je nepoznata teritorija jedva čekam da je istražim.