Uz Dan žena u Rogatici – Ivana i žene Borika vraćaju sjaj svome kraju

Tekst i foto: Sreten Mitrović - 08. марта 2021. 058.ba

ROGATICA – Oj Boriko ne bih te voljela da se nisam u tebi rodila. Ova ženska, a postoji i muška, verzija nepoznatog autora nekad davno sročene pjesmice, za svoju dušu često zapjevaju žene iz Udruženja „Borike“, dok predvođene predsjednicom Ivanom Planojević provode neku od aktivnosti iz svog programa rada na unapređenju položaja žena na selu.

Boričanke su se organizovale u udruženje novembra 2017. I između sebe, njih 20-tak, izabrale „kolovođu“. Izbor je pao na tada najmlađu među njima Ivanu Planojević sa nepunih 24 godine. Ali, zato, iza ili ispred sebe Ivana je imala skladan brak sa svojim izabranikom Miloradom, za koga se iz srednjoškolskih klupa udala sa 15 godina, troje djece – dva sina Milana (11) i Andriju (6), i kćerku Jelenu (9) i uspjeh na mnogim drugim poslovima među kojima je i uspješan nastavak i završetak srednje ekonomske škole.

Ubrzo se pokazalo da Boričanke nisu pogriješile kod izbora prve između njih. Iako bez većeg životnog i društvenog iskustva, Ivana se brzo snašla i preuzela put afirmacije udruženja i zajedno sa ostalim ženama, vraćanja sjaja Borikama, najvećoj mjesnoj zajednici u opštini.

Nije to bio neki težak posao. O Borikama se i od ranije puno znalo. Pošla sam tim tragovima i možemo se pohvaliti da smo za svega nešto više od tri godine, u kojim je i godina virusa korone, udruženje stavili na noge i o nama se već zna ne samo na području naše, rogatičke opštine, nego i šire, priča Ivana i dodaje:

Uspjele smo da uradimo niz korisnih stvari za naše članice u vidu poboljšanja njihovog života i potsticanja da svoja znanja u izradi ručnih radova prenesu na mlađe generacije i pri tome ostvarujući i prihode od prodaje tih rukotvorina. U udruženju smo organizovale radionice pletenja, heklanja, veza i šivenja sa osnovnim ciljem očuvanje starih zanata i tradicionalnih motiva.

Ono što je posebno vrijedno istaći je činjenica da se mlade članice udruženja trude da spoje moderno i tradicionalno pa smo organizovale radionice izrade prirodnih sapuna i izradu, naše unikatne tople dječije kape. Uz to, učestvujemo na sajmovima i tom prilikom promovišemo ručne radove, prerađevine od voća i povrća, bogatu lepezu autohtonih proizvoda poznate romanijske kuhinje sa neizostavnim boričkim krompirom, sirom torotanom i nadaleko čuvenim skorup kajmakom i neizostavnim uštipcima i gurabijama.

Posebno se, naglašava Ivana, hvalimo sa našom saradnjom sa Udruženem građana „Nešto više“ iz Mostara sa kojim smo u periodu juli – oktobar 2020. zajedno sa još šest opština u BiH učestrvovali u projektu „Ekonomsko osnaženje žena“ i dobili 10.000 maraka. Iskoristili smo ih za kupovinu tri nove mašine za šivenje, višenamjensku mašinu za vez i jedan stan-razboj za tkanje uz dosta pletiva, vunice, konaca i drugog materijala za izradu ženskih ručnih rukotvorina. Problem im je što sve to nemaju gdje smjestiti, jer nemaju svojih prostorija. Otud uveliko razmišljanje o pravljenju boričke etno kolibe, ako ne može kuća?!

Iako nerado govori o sebi, mora se reći da domaćinstvo Planojevića živi od poljoprivrede. U štali imaju tri rasne muzne krave, u toru preko 40 ovaca. Obrađuju 10-tak hektara vlastite i u zakup uzete zemlje. Prošle jeseni uskladištili su oko 8 vagona krompira, a dobro im je rodila i plantaža aronije sa 600 grmova od čijih bobica je Ivana napravila veliku količinu soka za zdrave i bolesne.

U „borbi“ za rodnu ravnopravnost muškarca i žene, Ivana je uspjela da kad njen Milorad sjeda za volan jednog traktora, ona sjeda u drugi traktor i u obradi zemlje od sjetve do žetve ravnopravna je sa mužem.

Nema me jedino u oranju. To nisam još svještila, sa smjehom priča ova vrijedna žena koju kad parkira traktor ili neku drugu poljoprivrednu mašinu, čekaju obimni kućni poslovi. Uz opsluživanje muža i troje djece, a bogami i dosta sezonaca tokom ljeta, tu je i bolesna svekrva, a najviše brige zadaje joj sin Milan, koji, iako je tek takoreći došao na svijet, boluje od dijabetisa uz svakodnevni inzulin.

I pored toga ona reče da je srećna žena. Mogu tako biti i sve druge mlade žene koje se odluče da žive na selu. Jer, sadašnji život na selu nije onaj iz vremena naših majki, a posebno baka. Sada su nove kuće, kao što je i naša, tu je voda, struja, automobili, televizori, računari i sve ostalo što i grad nudi. Istina, na selu se mora ponekad rano ustati a kasno leći. Mora se raditi. Jer, bez rada nema života i nigdje, reče na kraju Ivana sa Borika, koja je usput svim pripadnicama ženskog roda čestitala Osmi mart, Dan žena, a riječi zahvalnosti opštini Rogatica i novom svešteniku u boričkoj crkvi Draganu Joviću na pomoći i podršci u radu.

Pratite nas na FACEBOOKU
Zatvori

Komentari:

Komentari se objavljuju u realnom vremenu i 058.ba ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Komentari sa takvim sadržajem biće izbrisani, a lažni profili biće banovani.