RUDO – Savo Kojadinović, penzionisani diplomirani šumarski inženjer iz Rudog, okome smo pisali početkom februra ove godine, po mnogo čemu je zanimljiv čovjek. Iako je rođen u Srbiji, u selu Mokra Gora, opština Užice, cijelog života bio je vezan za istočni dio Republike Srpske i BiH, odnosno opštine Višegrad i Rudo.
U Višegradu je počeo raditi kao mladi inženjer, ali je već poslije samo dvije godine prešao u Rudo i tamo dočekao penziju prije ravno 25 godina. Još uvijek je živ među sve rjeđim partizanima iz Drugog svjetskog rata i takođe sve rjeđim brigadirima iz poslijertne izgradnje Titove Jugoslvije. Za BiH je vezano i njegovo školovanje. Pošto je rođen u Srbiji, studije na šumarskom fakultetu započeo je u Beogradu, a okončao ga je u Sarajevu i radeći kao inženjer šumarstva, po njegovoj računici, zasadio je preko 11 miliona sadnica najviše crnog bora kojim sada obiluju šume na području opština Višegrad i Rudo.
Savo je u svoje mladalačke dane bio poznat po lijepom pjevanju i sviranju na harmonici. Lako je osvajao ženska srca među kojima je bila i njegova izabranica Hafiza Lisica, ruđanska ljepotica, koju je i oženio i sa njom starost dočekao ali nažalost i svoju Hafizu na onaj svijet ispratio.
I danas je Savo zanimljiv čovjek. Uz ostalo, u 94 godini još čita bez naočara i vozi kola – svoju miljenicu „zastavu 128“ sa vozačkom dozvolom koju je ovih dana obnovio uz važnost do 11. juna 2023. i njegove 95 godine života.
Svjestan mojih godina sve moje sadašnje i buduće vožnje biće u Rudom i okolini i do mjesta gdje odmaram dušu i tijelo, obnavljam snagu i družim sa prijateljima i poznanicima, a imam ih hvala Bogu ne mali broj, reče čika Savo uz širok osmjeh, pružajući i šireći ruke da bi dokazao da mu ne drhte i da nije nikome „podvalio“ da bi dobio novu vozačku dozvolu sa kojom je postao jedan od najstarijih vozača ne samo u Rudom nego i znatno šire, možda i u cijeloj Republici Srpskoj i BiH, pričaju u Rudom.