Veče sjećanja na pjesnika i književnika Božidara-Božu Stanar [FOTO]

Tekst i foto: Sreten Mitrović - 30. aprila 2022. 058.ba

NENADMAŠNI ZAVIČAJAC I ČUVAR JEZIKA

ROGATICA – Ne pružaj ruku na tuđi imetak, Prođi se pića i baci cigare,

Prošlo je doba kad te neće metak, čuvaj to obraza, crni Božidare.

Sa ovim stihovima iz njegove pjesme „Savjeti samom sebi“ iz jednog od 12 zbirki pjesama Božidara-Bože Stanara, u Rogatici je sinoć počelo višesatno „Veče sjećanja“ na ovog pjesnika i književnika rođenog u Čajniču, a sa najviše godina života provedenih u Rogatici, povodom treće godišnjice od njegovog upokojenja početkom aprila 2019.

Veče, u znak sjećanja na bivšeg kolegu i prijatelja, upriličili su književni stvaraoci Milad Obrenović, Milanko Jevđević, Slobodan Ristović, Milanko Borovčanin-Romskok, Nedeljko Babić i Milun-Mišo Lubarda sa osnovnim ciljem da se, kako u uvodnoj besjedi reče inicijator i nosilac najvećeg dijela aktivnosti oko organizacije i provođenja, Milad Obranović, otme od zaborava veliki čovjek, pjesnik, pripovjedač, romanopisac, aforističar, haiđin, sportista i humanista i uopšte gospodin, koji je iza sebe ostavio 25 knjiga-djela i troje zlatne djece. Bio je veliki zaštitnik srpskog jezika i najljepšeg pisma na svijetu – ćirilice, lokalnog narječja, običaja šireg zavičaja i svoje i naše Romanije, univerzalan, raznovrstan, svestran.

Kolega po stihovima, naturalizovani Rogatičanin, inače rodom iz Čajetine u Srbiji, recenzebt i urednik više Božinih knjiga posebno pjesama a i drugog književnog stvaralaštvu među kojima su romani, pripovjketke pa čak i knjige šaljive proze i aforizama, Slobodan Ristović, ovom prilikom pred više poštovalaca lika i djela Božidara Stanara, među kojima su bili i načelnici opštrina Rogatica Milorad Jagodić sa saradnicima i Čajniča Goran Karadžić, starješina crkve Svete Trojice u Rogatici Predrag Masal i umirovljeni prota Milorad Novaković, te najbliža Božina rodbina – sestra Rada i kćerka Tatjana, reče da je Stanar rođen u vrijeme kada je riječ imala podlogu u obrazu i privilegiju da se može čitati ušima. Otuda su njegove knjige, natiskane mudrošću koja se čuva u pobožnoj tišini čitača. Sve se one, mogu dopunjavati ličnim snovima i snoviđenjima. A pjesmarice Bože Stanara su riječi za uz vino, miris gora i livada, dah vjetrova i žena.

Božo je, naglasio je Ristović, čuvar jezika. To je najpreča obaveza svakog naroda. Jer, bez jezika narod ne postoji. To nas čuva pred budućnošću i brani od umiranja prošlosti. Potomci nas neće pamtiti po novčanicama, nego po onome što smo učinili za njihov opstanak među drugim ljudima i narodima, a Božo Stanar u tome je u ova (s) mutna vremena nenadmašan.

Nadahnuto, uz po jedne pjesme iz Stanarovog i svog opusa čitali su i govorili njegovi prijatelji i zajednički učesnici na brojnim knjniževnim susretima Jevđević, Borovčanin-Romsok, Babić i Milun Mišo Lubarda, koji je na kraju predložio nadležnim u opštini da se u budućnosti 29. april, kada je održano ovo prvo veče sjećasnja na Božidara-Božu Stanara, preimenuje u tradiciju za „Kulturu sjećanja“ i uvrsti u godišnjni kalendar opštinskih manifestacija kako bi mnoge zaslužne građane po raznim osnovama otrgli od zaborava.

Ovo veče sjećanja na Stanara kao što je i počelo, završeno je stihovima iz njegove poeme „Savjeti samom sebi“: „U bilju ćeš za sve naći lijeka, uberi sporiš i dodaj malo žare, ublaži bole u ostatku vijeka, sačuvaj to malo zdravlja Božidare“.

Kraj druženja povodom sjećanja na po mnogo čemu nenadmašnog Božu Stanara nastavljen je do kasnih časova u jednom od ovdašnjih ugostiteljskih objekata uz čašicu pića, zalogaj hljeba i prijateljski razgovor u kome je sjećanje na ovog doajena pisane riječi bilo u centru pažnje.

Pratite nas na FACEBOOKU
Zatvori

Komentari:

Komentari se objavljuju u realnom vremenu i 058.ba ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Komentari sa takvim sadržajem biće izbrisani, a lažni profili biće banovani.