Raste Obradova lipa i Milosavina japanska kurika

ŽIVOT PIŠE PRIČE

ROGATICA – Za Obrada Đurovića, koji je rođen u selu Džindići nedaleko od Sokoca, dok je bio prosvjetni radnik i zaslužio penziju u školama na Romaniji i dijelovima Sarajeva, i pored njegove atletske figure, malo je ko znao. Za njega su znali njegovi najrođeniji, prijatelji i kolege. Postao je poznat tek kao penzioner zahvaljujući tome što je postao boem i glumac u filmovima režisera Emira Kusturice „Život je čudo“ u kome je igrao lik mudrog starca Vujadina, i „Zavjet“ u kome je, opet kao starac, po zamisli režisera trebo da se objesi, a nije. Ostao je živ, zato što on, kako je govorio, nikad nije pomislio na „ne daj Bože samoubistvo“ na  bilo koji način, posebno vješanjem.

Posljednje dane svoga života, koji i nije bio baš kratak – „samo“ 86 godina, čika Obrad je proveo kao štićenik Doma za starija lica „Sunce“ u Rogatici u kome je i „predao svoju boemsku dušu Bogu“, na Božić, 7. januara 2017. godine.

Pošto je cijelog života volio prirodu i stoljetna tabla šuma Romanije, Obradove kćerke Milena Đurević-Rudež, koja je po želji oca arhitekta a poznata je i kao književni stvaralac. Objavila je nekoliko zbirki pjesama, a bavi se i prevodilaštvom. Sa danaskog na srpski jezik prevela je više knjiga beletristike. Tada živjela u Kopenhagenu,  i Jelena je takođe u sferi umjetnosti. Opet po nagovoru i podršku oca, završila je muzičku akademiju i radi kao profesor.  U vrijeme kad je sađena Obradova lipa, ona je živjela u Silkeborgu u Danskoj,  i obje odlučile  da ocu, boemu koji je jako volio prirodu i životinje, kao  jednu vrstu spomenika i u znak zahvalnosti osoblju Doma za starija lica u Rogatici, za pažnju koja mu je pružena tokom boravka u ovoj kući velikog humnizma, zasade jedno stablo lipe.

Mlado stablo lipe u prisustvu Obradovih kćerki i unuka Luke koji je tih dana postao punoljetan i tim povodom djedu koga je neobično volio, a i on njega, i svojom rukom zasadio lipu kao višegodfišnje drvo  posadio u malom parku kod Doma za starija lica, 10. jula 2017. uz šestomjesečni pomen čika Obradu i ono raste kao iz vode, priča direktor „Sunca“ Radomir Ćućula.

Putem Obradovih kćerki Milene i Jelene ovih dana pošla je i Svjetlana-Ceca Šimšić iz grada Ancaster u dalekoj Kanadi, koja je u znak zahvalnosti osoblju „Sunca“ u Rogatici za brižnu pažnju  koju već dvije godine  posvećuju njenoj majci Milosavi Šimšić (84) iz okoline  Višegrada, donijela je i poklonila zimzeleni žbun – japansku kuriku (Euonymus japonicus), koja je zasađena u krugu Doma.

I dok će lipa koja podsjeća na Obrada Đurovića, mjereći po intenzitetu njenog dosadašnjeg rasta, očito biti visoko drevo, dotle će japanska kurika biti mali, sićušni žbun, koji izrasta najviše do tri metra. Stići će on to za života bake  Milosave koja je  za svoje godine još krepka i pokretna starica., rekoše u Domu staraca „Sunce.