Gordana Savić: Roditelji su moj uzor

09.12.2018.

ČAJNIČE – Odbojka je u Čajniču perjanica ženskog sporta. Generacije djevojčica i djevojaka je prošle su kroz Stakorinu, ostavljajući trag svog prisustva. Neki od tih tragova su veći od drugih.
Gordana Savić je mlada, 17 joj je godina tek, a već se sada može tvrditi da je jedan od zvijezda ovog kluba.
Ona je skromna, lijepo vaspitana djevojka koja čvrsto stoji na zemlji. Voli knjige, filmove, tradiciju, folklor. Kada govorimo o Gordani uvijek možemo samo reći da pravi primjer mladog sportiste, uzora za svu drugu djecu.

NN: Gordana dugo već treniraš i igraš odbojku? Kako je sve počelo? Sjećaš li se svog prvog meča?

GORDANA: Teniram od 3. razreda osnovne škole.
Imala sam jaku želju da treniram odbojku, i jednog dana moje drugarice su me natjerale da se upišem i tako je sve počelo. Naravno da se sjećam, ipak je to bio prvi meč. Jako interesantan i uzbudljiv. Nevjerovatno iskustvo. Zanimljivo, uopšte se ne sjećam protiv koga smo igrale.

NN: Igraš na poziciji primača servisa. To je u odbojci ključna pozicija, izuzetno zahtjevna, jer traži da igrač bude svestran. Kako se ti nosiš sa tim pritiskom?

GORDANA: Kada nešto jako voliš, sve ide sa lakoćom, jednostavno.
Jako sam odgovorna i trudim se maksimalno, i tako da taj pritisak i ne osjetim.

NN: Koliko može Stakorina ove sezone?

GORDANA: Pošto smo u Drugoj ligi, moje cure i ja imamo za cilj da se potrudimo ove sezone i udjemo u Prvu ligu.
Stakorina ove sezone će biti jako borbena i i nadam se uspješna.

NN: Imaš li uzora u odbojci ili sportu uopšte? Ili uzora u životu?

GORDANA: U odbojci i sportu inače nemam,ali u životu da. To su moji roditelji, koji su stvorili od mene ovo što danas jesam. I mnogo sam im zahvalna na tome.

NN: Koliko pratiš odbojku na evropskom i svjetskom nivou? Imaš li vremena za to pored brojnih obaveza?

GORDANA: Iskreno ne pratim puno. Jer nemam baš vremena.

NN: Ti odličan đak, odličan sportista. Čemu ćeš da daš predanost u budućnosti? Obrazovanju ili sportu?

GORDANA: Teško mi je to pitanje. Voljela bih da je to sport, ali ipak obrazovanju.

NN: Postoji li neki tvoj sportski san? Nešto što bi voljela da se ostvari?

GORDANA: Nemam neki poseban san, ali voljela bih iskreno da uspjem u sportu, negdje na strani. I da posle mogu da pričam kako sam uspjela da dođem do toga. I takođe tako predstavim i svoj grad u kojem živim.

NN: Van odbojke ko je Gordana Savić? Šta voli da radi? Šta joj okupira vrijeme?

GORDANA: Van odbojke idem i na folklor. Volim igru, jer me jednostavno ispunjava.
Provodim dosta vremena i sa društvom. Takođe volim provesti vrijeme i uz neku dobru knjigu.

NN: Danas mladi rijetko čitaju knjige. Zbog čega je to tako?

GORDANA: Pa sve zaslugom društvenih mreža, naravno.

NN: Imaš li neku omiljenu knjigu? Šta voliš da čitaš? Neki žanr posebno ili ti nije važno?

GORDANA: Volim sve da čitam, izuzev ljubavnih romana.
Nije mi toliko bitan žanr, jer iz svake knjige da izvučem neku pouku.

NN: Postoji li neka knjiga koja je na tebe ostavila poseban utisak?

GORDANA: Mi, djeca sa stanice ZOO.

NN: Šta misliš imaju li mladi dovoljno kulturnih sadržaja u Čajniču?

GORDANA: Po mom mišljenju nema dovoljno kulturnih sadržaja u našem gradu. Voljela bih da ih ima više.

NN: A kako bi ocjenila uslove za razvoj mladih sportista?

GORDANA: Ne mogu reći da nemamo uslove, ali mogu reći da je potrebno još malo više za dobar i trening.

NN: Šta bi želela poručiti mladim ljudima Čajniča, ali i Republike Srpske?

GORDANA: Željela bih reći da žive i rade na svojim ciljevima punim plućima. I ne odustaju nikada od svojih snova.

To je bila Gordana Savić, skromna, a odlična, realna, a talentovana. Njen svijet je odbojka, porodica i knjiga. Sve što radi na vrhunski način. I to joj dođe jednostavno, lako i prirodno. Mi joj sa naše strane želimo svu sreću svijeta i da svojim primjerom pokaže drugoj djeci kako se sve može, samo treba malo truda i volje.