Planinarstvom do stočarstva sa Miloradom Mićom Čarapićem

29.10.2011.

Stočari Novog Goražda

STOČARI IZ NOVOG GORAŽDA

NOVO GORAŽDE- On je dugogodišnji planinar, smučar, organizator i vodič planinarima, kao i sve ostalo, što je za planinski turizam vezano u njegovoj je branši. Svoje mirne, penzionerske dane, sada je najviše posvetio poljoprivredi i stočarstvu. Nije se još uvijek ugasila želja kod Milorada Čarapića, za svježinom vazduha i ljepotom planinskog pejzaža, gdje najviše vremena provodi kao čoban, svom mnogobrojnom stadu ovaca. Da bi opstao u Podrinju, svaki bi čovjek trebao srasti sa njegovom prirodom, koja odiše altruizmom, ljepotom, pravednošću, zdravljem i dobrotom.

-“Po mom slobodnom mišljenju, jedan mladi čovjek, bez obzira na pol, da bi živio, radio i stvarao na ovom području, morao bi da bude obučen i vješt za različite, a za budućnost korisne stvari. Treba poznavati planinarstvo, smučarstvo, razna modelarstva, poljoprivredu, rukovanje poljoprivrednom tehnologijom, te uzgoj kako domaćih, tako i divljih životinja. Sve ovo, nije nimalo lako, medjutim, rad ne ubija, već nam vremenom pokazuje i dokazuje, koliko smo zreli, pa stari, iskustva su raznolika i čine u jednom skupu, čudnu materiju, životno stvaralaštvo, kojem se na kraju i u starosti, divimo”, priča sa sjetom u duši ovaj vrijedni čovjek.

Gdje je danas Mića u penzionerskim danima?

-“Danas sam penzioner i bavim se isključivo uzgojem ovaca, zajedno sa svojim unučićima, što znači, da me zdravlje služi, pa još uvijek radim i kondiciju održavam”, kaže deda Mića.

Porodica Čarapić se i prije rata, pored poslova u firmi, bavila poljoprivredom, pretežno stočarstvom i voćarstvom…

-“Poljoprivreda je naša glavna i osnovna aktivnost i zanimacija. Prije rata smo uzimali zemljište pod zakup i sijali razne ratarske kulture, koje smo poslije prodavali i od toga izdržavali porodicu. Uporedo sa ratarstvom, počeli smo nabavljati ovce, te od tada, do danas, raspolažemo sa 240. ovaca. Prednost ovog posla jeste, to što je on u našoj porodici proizašao iz ljubavi prema prirodi i životinjama, medjutim, ono što nam fali u ovom poslu, jeste nedostatak adekvatne mehanizacije, sa kojim bi se lakše obradjivala zemlja, a bila bi dobar preduslov za umnožavanje stočnog fonda”, potvrdjuje Gordana Čarapić-supruga.

Podstiče li poljoprivrednu proizvodnju opština Novo Goražde, kakvu bi vrstu pomoći mogli da pruže nadležni iz ove lokalne zajednice, poljoprivrednicima u ovom poslu?

-“Od lokalne zajednice imali smo podršku u obezbijedjenju kreditnih sredstava, od kojih smo kupili zemljište u Novom Goraždu. Pored toga, iz administrativne službe opštine, imamo podršku u ostvarenju poljoprivrednih podsticaja, koje finansira Vlada RS, preko Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede”, tvrdi Čarapić.

Čarapići su posjedovali imovinu i na prostorima kantona Goražde, gdje kažu, da još uvijek vode pravnu borbu, kako bi vratili sopstveni posjed u predratno stanje…

-“Već dugi niz godina, traje naša pravna borba sa vlastima u Goraždu, koji nasilno ruše stajske i poslovne objekte, koje ni na koji način, nismo uspijeli vratiti. Nažalost, sva imovina koju smo imali u Goraždu, spaljena je, a već 16 godina poslije rata, ne možemo obezbijediti donaciju za obnovu četiri stambena poslovna objekta i dva stajska objekta”, kaže Mića.

Decembarske poplave, poigrale su se i sa ovim poljoprivrednikom u Novom Goraždu, te uništile veći dio stočne hrane, ali jaka volja ovog domaćina, da poljoprivredu od koje solidno živi, ponovo uz borbu oformi kakva je i bila, pobijedila je vodenu stihiju.

-Pošto je penzija jako mala, sredstva koja ostvarujemo od poljoprivredne proizvodnje, dobra su dopuna kućnom budžetu, pa smo tako uspjeli očuvati stočni fond u proteklom zimskom periodu. U decembarskim poplavama, veći dio stočne hrane, koja je bila pripremljena za ishranu stoke, bio je uništen, a dvije štale u naselju Donja Sopotnica, kompletno su bile pod vodom. Uz pomoć Vlade RS, koja je preko Civilne Zaštite RS, isporučila dovoljne količine baliranog sijena i koncentrata, a uz našu veliku volju, uspjeli smo da očuvamo naš stočni fond, koji namjeravam, uz pomoć unučića i supruge, što nam je i ujedno porodični posao, znatno povećati u narednom periodu uz mirne penzionerske dane”, optimističan, a pun lijepog elana za radom i dobrom voljom, završava priču planinar i stočar, Milorad Mića Čarapić.