Intervju profil – Gordana Lakić

14. oktobra 2011. 058.ba

Gordana LakićRIJEKA I ĆUPRIJA SU MOJA INSPIRACIJA

Uz fotografiju se opuštam, ali i prenosim svoj pogled na svijet

Osoba koja lako ne nudi svoje prijateljstvo, bira ljude oko sebe da bi znala ko je ona, ali time i ostavlja utisak “Kineskog zida” oko sebe. Postiže li time nešto više od drugih ili možda gubi? Danas sa mnom u društvu- Gordana Lakić

Dosadašnje druženje s ljudima pouka mi je da dobro otvorim oči pri ulasku u neku komunikaciju. Prijateljstvo cijenim iznad svega i nastojim da ga ostvarim samo sa ljudima koji misle isto. U životu treba cijeniti samo prave vrijednosti i ići ka njima. Družim se sa puno ljudi, ali prijateljstvo gradim samo sa jednom osobom. Neobično se ulažem u to, jer vjerujem da je upravo to jedna od pravih vrijednosti.

Rođena Sarajka, sada već duže vrijeme sa stalnim boravkom u Višegradu, Gordana je zavoljela ovaj grad jer kako sama kaže „Višegrad ima prirodu i još nešto što drugi nemaju“

Sarajevo je bilo i ostalo meni najdraži grad. Ma koliko da se mijenjalo fizički, to je grad sa posebnom dušom i uvijek ću mu se rado vraćati. U Višegradu nedostaje taj urbani duh koji veći gradovi nose sa sobom i to je nešto nešto na šta se teško, skoro nemoguće navići. Srećom, postoji prelijepa priroda koju Drina i njena okolina sadrže.

A, rođena je u Sarajevu 1980.godine. U Višegrad je doselila 1996.godine sa porodicom. Nije ni slutila da će baš u ovom gradu pronaći inspiraciju u fotografijama, koje su postale njen svakidašnji i nezaobilazan hobi.

Ćuprija - Gordana LakićMi koji ovdje živimo to ponekad uzimamo zdravo za gotovo, a toliko je lijepih malih stvari u kojima možemo svakodnevno uživati samo ako izađemo iz kuće. Sama rijeka i neizbiježna ćuprija su mi inspiracija već godinama i mnoge moje fotografije su nastale baš na mjestima gdje se dodiruju. Teško je ostati ravnodušan prema igri boja i oblika, pa je zato lako uhvatiti trenutak i atmosferu čistog savršenstva fotografijom.

Ljubav prema fotografiji je došla spontano, iznenada.

Amaterski se time bavim već skoro dvije godine, iz čiste ljubavi. Tri fotografije su mi bile na izložbama: u Dubrovnik je otputovao jedan proljetni cvjetić, na izložbu „Bioraznolikost u fotografiji“ ; ćuprija i Drina u Sarajevo preko konkursa portala fotografija.ba na „Fotografiju godine“, a fotografijom sa jednog višegradskog koncerta sam pobijedila na takičenju Turističke organizacije Republike Srpske sa temom „Turizam spaja kulture“. Mnogo znači kada neko stručan prepozna vaš rad kao kvalitetan, tim prije što lokalne zajednice ne poklanjaju mnogo pažnje za razvoj umjetnosti, a ni podsticaj onih koji stvaraju. Za mene je fotografija način na koji se opuštam, ali i prenosim svoj pogled na svijet. Mislim da je takav medij najuniverzalniji za sve posmatrače i uvijek je lijepo podijeliti sa drugima nešto doživljeno, viđeno na svoj način.

Loše raspoloženje nastoji prikriti i predstaviti se ljudima uvijek “ nedodirljiva i dosledna sebe”.

Loše raspoloženje i negativnu energiju ne liječim konzumirajući tablete i opojna sredstva nego uz muziku koju volim, izvlačim stvari iz ormara, pred ogledalom ih isprobavam i kombinujem stvarajući viziju gdje bi ih mogla iskoristiti.

Oraspoložiti me može i sam pogled na fotoalbum u kojem se nalaze slike ljudi dragih meni, a koji u tom momentu nisu sa mnom.

U kutu mojih sitnica puno je dragih stvari od mojih prijatelja. Taj kutak uređujem po svom raspoloženju i trenutno dominira crvena boja, kao boja ljubavi.

Kad kažem ljubav pri tom ne mislim samo na ljubav između muškarca i žene, nego i na ljubav prema porodici i prijateljima, ljubav prema dobroj knjizi

Loši uslovi za život koji nudi ovaj grad, nažalost primorao je mnoge da napuste u potrazi za boljim i lakšim uslovima za život. Iako, krupnim koracima gazi ka ljepšoj i svijetlijoj budućnosti nada se da će Višegrad pogledati i zadržati ljude koje vrijede, a pri tom su mladi, pametni i ambiciozni.

U Višegradu ima mnogo mladih ljudi koji stvaraju na različite načine, samo se rijetko kad čuje za njih, jer nema nikakve organizacije koja bi sve povezala. Nažalost, mnogo ljudi i dalje odlazi odavde, mahom zbog egzistencijalnih pitanja i to je veliki gubitak za sve nas. Svi moji dugogodišnji prijatelji su otišli i malo je toga što bi i mene moglo vezati da ostanem u ovakvim uslovima. Oni koji nisu upali u letargiju uvijek teže daljem ličnom napretku, a poslije završene srednje škole ovdje nemamo baš nikakvu dalju edukaciju, sem samostalnu. Nadam se da će u budućnosti biti malo više sluha za nas koji se još trudimo. 😉

Pratite nas na FACEBOOKU
Zatvori

Autor: Jovana Borovčanin

Rođena je u Sarajevu, a osnovnu i srednju školu završila je u Višegradu. Diplomirala je u Banja Luci na Fakultetu Političke nauke, odsjek novinarstvo i komunikologija.

Pogledajte sve vijesti čiji je autor Jovana Borovčanin

Komentari:

Komentari se objavljuju u realnom vremenu i 058.ba ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Komentari sa takvim sadržajem biće izbrisani, a lažni profili biće banovani.

Povezane teme: