Intervju sa Zoranom Maksimovićem Maksom

23.11.2011.

Zoran Maksimović Makso

HRABROST JE VRLINA

Zoran Maksimović Makso iz Višegrada poznat je po svojim humanim djelima. Više puta gostovao je u različitim emisijama i djelio svoja mišljenja i iskustva o humanim poslovima i ljudima kojima pomaže.

Maksimović kaže da ni sam ne zna kako da objasni svoju humanost. „Uvijek se pojavim na ona mjesta gdje ljudima treba pomoć i ja prilazim svakom bez obzira da li je čovjek pijan ili bolestan“.

Sva sreća pa me Bog poslao da pomognem ljudima. Opet danas akcija! U stanu iznad kladionice Astra preko puta Hypo banke izbio požar. Šetao sam na Trgu i u jednom trenutku sam zapazio osobe kako viču i dozivaju u pomoć i trče prema zgradi. Pogledao sam i vidio da gori stan. Odmah bez ikakve potrebe za pozivima ili već nešto tako potrčim prema zgradi, uz stepenice gledam vidim narod izlazi iz stanova ali niko da se približi. U stanu su bile dvije cure koje su gasile požar. Kažem njima izađite napolje usput otvorite sve prozore da izađe dim, a ja nastavim sa gašenjem. Nekako uspijem to da saniram ali kad sam vidio da je bojler planuo i sav crven uplašio sam se, jer je struja bila uključena, pa sam u tom trenutku odmah otišao da isključim sve osigurače i da nastavim da gasim požar. Poslije nekih 20 minuta su došli vatrogaci koji su samo to vidjeli i otišli jer nisu imali posla naravno kad je sve bilo ugašeno. Na svu sreću nije bilo velike materijalne štete i žrtava, priča Maksimović.

Humanitarne akcije su takođe sinonim za Višegrađanina. Učestvovao je u brojnim akcijama i svojim prisustvom pomogao mnogim porodicama sa ove opštine.

Bilo je mnogo himanitarnih akcija u kojima sam učestvovao. Izdvojiću porodicu Milošević iz Prelova, porodicu Moljević itd.

Iz svog iskustva Zoran kaže da je vrlo malo humanih ljudi „ima nas svakakvih“ riječi su kojima on opisuje ljude.

U ovom gradu nema puno humanih ljudi. Niko ne obraća pažnju na bolesne i stare ljude. Ima jako puno takvih slučajeva. Sugrađani stanu i gledaju, a niko ne pomaže. I ja sam jednom pao i 15 minuta ležao na putu, obilazili su me i niko mi nije htio prići, a ja prilazim svakom. Blaško iz Višegrada je pijan i ja sam njemu priša 100 puta, ljudi kažu pusti ga pijan, šta ako je pijan, čovjek je, treba mu pomoć.

„Budite humani i činite dobra djela jer dobro se dobrim vraća“ poruka je Maksimovića za kraj našeg razgovora.