Višegradski omladinac na studijama u Italiji

Đorđije Šipčić otvoreno govori o životu u Milanu
„Potreban je cilj i volja, sve ostalo dodje samo od sebe“

Đorđije Šipčić, omladinac koji je svoje djetinjstvo proveo u Višegradu, odlučio je nakon osmogodišnjeg školovanja nastaviti dalje na nekom od svjetski priznatih koledža. Tako, već iz drugog razreda Srednje škole, napušta Višegrad i odlazi na dalje školovanje u Mostar. Nakon Mostara, usavršava svoje školovanje u italijanskom gradu Milanu.
Srednju školu sam završio u Mostaru. Nakon toga, moj život se mijenja. Kao učenik United World College u Mostaru mogao sam veoma lako da nastavim studiranje u USA, kao sto je većina mojih kolega iz srednje i uradila, meni se ta mogućnost nije dopala, više me interesovala Evropa i želio sam da nastavim studije u nekoj evroskoj državi…preko Česke ambasade dobio sam stipendiju u Pragu, trebao sam godinu dana samo da učim jezik, i onda tek da studiram, sa druge strane aplicirao sam za univerzitet Bocconi u Milanu, gdje sam takodje bio primljen ali u ovome slučaju stipendija je bila ne izvjesna, rezultati su izlazili u decembru a nastava je počinjala u septembru, tako da sam bio čvrsto odlučio da idem za Česku. Igrom sudbine moj najbolji prijatelj je završio na fakultetu u Milanu, tako da sam ja u zadnjem momentu svoju odluku promjenio.

O životu u Milanu govori sa velikim oduševljenjem. Osmjeh na licu se nije mogao sakriti. Ljudi, kultura i običaji fascinirali su mladog Višegrađanina.
Na samom početku grad mi se mnogo dopao, jezik, kultura, istorija, sve me to fasciniralo i ostavljalo jak utisak..Vremenom sam se navikao na život ovdje, upoznao mnogo ljudi, kako Italijana tako i naših. Ovaj fakultet je mnogo poznat u našim krajevim tako da dosta ima Srba. Fakultet radi na principu Bolonjske deklaracije, predavanja nisu obavezna ali je poželjno da se pohadjaju, većina ispita može da se polaže parcijalno iz dva dijela i gotovo sve se polaže pismeno, što je recimo za mene mnogo bolje nego kod nas gdje se većina ispita polaže usmeno. Ja studiram internacionalnu ekonomiju, menadžment i finansije, a u trećoj godini sam se opredjelio samo za finansije. Moj smjer je na engleskom jeziku, dok su svi ostali na italijanskom, samim tim u mojoj grupi ima dosta internacionalnih studenata sto je na neki način veliki plus u odnosu na druge smjerove.

Višegrad u njemu budi posebna osjećanja. To je grad koji će ga vezati porodicom i odrastanjem.
Kući u Višegrad dolazim dva do tri puta godišnje, i iskren da budem svaki dolazak kući mnogo mi prija, jer to je grad u kome sam odrastao i za koji ću zauvjek ostati vezan.

O budućnosti, nije bilo puno riječi. Glas je lagano podrhtavao. To je pitanje, na koje će vrijeme dati odgovor, rekao je Šipčić.
Moji planovi za budućnost su ne izvjesni kao i sve do sada pa ćemo to pitanje ostavitu vremenu da da odgovor na njega. Na kraju bih rekao da svi treba da imaju cilj, volju a sve ostalo samo dodje po sebi.