I ja vjerujem u Deda Mraza

26.12.2011.

Deda Mraz

Širom svijeta postoje različiti običaji vezani za Deda Mraza koji se izvode da bi djeca dobila poklone. Neki običaji vrše se u nedeljama ili danima koje prethode Božiću i Novoj godini, dok se drugi, kao što je priprema zakuske za Deda Mraza, su specifični samo za Badnje veče. Drugi običaji, kao što su kačenje čarapa koje treba da budu napunjene poklonima su starinski običaji, dok su radarsko „praćenje“ Deda Mrazovih sanki kroz noć koje vrše američki NORAD i ruski GLONASS novijeg datuma.

Deda Mraz se pojavljuje u nedeljama pred Božić u robnim kućama ili tržnim centrima, ili na veseljima. Zasluge za ovu praksu su pripisane Džejmsu Edgaru, koji je počeo da radi to 1890. u robnoj kući u Broktonu. Deda Mraza glumi gluma, često uz pomoć ostalih glumaca (često zaposlenih u tržnom centru) obučenih u vilenjake ili druga stvorenja iz priča vezanih za Deda Mraza. Deda Mrazova uloga je da promoviše prodavnicu koja deli male poklone djeci, ili da obezbjedi sezonski doživljaj djeci slušajući njihove želje dok im ona sjede u krilu, ponekad uz slikanje. Ako djeca otkriju da je taj Deda Mraz lažan, glumci obično odgovore da oni samo pomažu pravom Deda Mrazu koji je izuzetno zauzet u to doba godine. Na porodičnim veseljima, Deda Mraza ponekad glumi muška glava kuće ili neki drugi odrasli član porodice.

Pisanje pisama Deda Mrazu je postao običaj kod dece. Ova pisma obično sadrže spisak željenih igračaka i potvrde o dobrom ponašanju Mnoge poštanske službe dozvoljavaju slanje pisama Deda Mrazu, a na njih odgovaraju radnici pošte ili spoljni saradnici, kao što su članovi dobrotovornih organizacija. Prema Svjetskom poštanskom savezu, Poštanska služba SAD ima najstariji organizovani pokušaj odgovaranja na pisama Deda Mrazu od strane nekog nacionalnog poštanskog sistema. Ova praksa je počela 1912. godine, a od 1940. godine se naziva „Operacija Deda Mraz“ čiji je cilj da su pisma Deda Mrazu prosleđena dobrotvornim organizacijama, velikim korporacijama, lokalnim poslodavcima i pojedincima kako bi se ispunili dječji snovi.

I ove, kao i svake godine pred Božić, Deda Mrazovo selo u finskom gradiću Rovaniemi prepuno je ljudi iz cijelog svijeta koji žele da upoznaju Deda Mraza.

Oni koji ne mogu da stignu do Finske, odlučuju se da mu pošalju pismo, u kome iznose svoje želje. Oni koji su imali više sreće uspjeli su da upoznaju Deda Mraza u njegovom selu, u blizini Arktičkog kruga. „On je stvaran, mi vjerujemo u njega“, uzviknuli su Dino Taričioti (28) i njegova supruga Federika Paljija (29), koji su došli iz Rima samo da bi ga vidjeli i uvjerili se kako je on predivan.

Ono što veoma iznenađuje jeste da veliki broj odraslih bez djece dolazi u Finsku da upozna Deda Mraza. Ljubaznom čiki u crvenom odijelu nije važno da li su mu u posjetu došla mala ili velika deca. „Kada imate godina koliko ja imam, a imam preko 400, svi su vam djeca“, izjavio je Deda Mraz za AFP. Najmlađi posjetioci, naravno, najviše vjeruju.