Na današnji dan Ivi Andriću uručena Nobelova nagrada za književnost

BL!N - 10. decembra 2011. 058.ba

Ivo Andrić prima Nobelovu nagradu

Prije tačno pedeset godina Koncertnom dvoranom u centru Stockholma prolio se gromoglasan aplauz upućen Ivi Andriću, dobitniku Nobelove nagrade za književnost, jedinom Nobelovcu sa prostora bivše Jugoslavije

„Moja domovina je zaista ‘mala zemlja među svetovima’, kako je rekao jedan naš pisac i to je zemlja koja u brzim etapama, po cenu velikih žrtava i izuzetnih napora, nastoji da na svim područjima, pa i na kulturnom, nadoknadi ono što je neobično burna i teška prošlost uskratila. Svojim priznanjem vi ste bacili snop svetlosti na književnost te zemlje i tako privukli pažnju sveta na njene kulturne napore i to upravo u vreme kada je naša književnost nizom novih imena i originalnih dela počela da prodire u svet…“

Ovo je dio kazivanja kojim je Ivo Andrić 10. decembra 1961. godine izrazio zahvalnost zbog dobijanja prestižne nagrade, a koji je potom prerastao u esej „O priči i pričanju“.

Najveće priznanje za pisanje koje poznaje svijet- zlatnu medalju, povelju i ček na više od milion dolara- Andriću je uručio tadašnji kralj Gustav Adolf VI. Sve je bilo kako i dolikuje trenutku: i otmjeni skup, kojem su prisustvovali premijer Tage Erlander i član Švedske akademije dr Andreas Esterling, i otmeni Andrić na čijem licu nije moglo da se primjeti veliko uzbuđenje koje ga je, kako je kasnije priznao, pratilo tokom boravka u Švedskoj.

Pisac je u Stokholm stigao 9. decembra u pratnji supruge Milice i mnogobrojnih novinara i snimatelja. Sve vrijeme je bio pod reflektorima javnosti i to je ono što mu je, kako je kasnije priznao, najviše i smetalo.

„Nekim ljudima publicitet godi, ali mene i od same pomisli na to spopadne strah…Ja sam posve bio propao. A kako i ne bih od onolike trke i novinara. Da je bilo po mome, radije bih otišao u Kinu i sačekao da prođe sav taj tutanj. Ali, nisam u pitanju bio samo ja, nego i dug prema zemlji i mom narodu. Videvši kako sam ubledeo, prijatelji su mi govorili: ti kao da ideš u aps, a ne po Nobelovu nagradu“, ispričao je kasnije Andrić.

Andrić je nekoliko godina zaredom bio kandidat za Nobela. Vijest da se njegovo ime našlo na listi besmrtnika obišla je svijet 26. oktobra u 13:05 časova. Agencije su se utrkivale: Ivo Andrić je ove godine dobio Nobelovu nagradu kao priznanje za epsku snagu kojom je prikazao motive i sudbine iz istorije svoga naroda.

Andrić se tog lijepog jesenjeg dana, kao i obično, zatekao u šetnji do Kalemegdana. Kada se vratio kući na ručak, dočekala ga je grupa novinara, pisaca, prijatelji. U početku nije povjerovao. Bio je zbunjen, kao dijete, iako mu je tada bilo šezdeset devet godina.

„Najiskrenije vam kažem, nisam ovo očekivao. Veoma sam uzbuđen i iznenađen. U prvom trenutku nisam poverovao da sam zaista dobio ovo visoko priznanje, visoko za mene i za jugoslovensku literaturu uopšte“, izjavio je tada Andrić.

I u tim trenucima nije mogao da zaboravi svoje ishodište, o kome je inače često govorio i pisao. „Moja je želja da se ova sredstva (od Nobelove nagrade) upotrebe za unapređenje narodnih bibliteka u BiH“.

Pratite nas na FACEBOOKU
Zatvori

Komentari:

Komentari se objavljuju u realnom vremenu i 058.ba ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Komentari sa takvim sadržajem biće izbrisani, a lažni profili biće banovani.

Povezane teme: