Saonicama kroz smetove po hranu

VIŠEGRAD – Poranio Milorad Novaković iz sela Pozderčića na padinama Dikave, upregao kobilu Biru u drvene saonice i otisnuo se u snježnu bjelinu prema drumu.

Zamolio je komšiju Sredoja da mu pravi društvo ako ga vuci u šumi napadnu, a za njima je, vjeran svom gospodaru u volji i nevolji, potrčao i pas Žućo.

– Napadalo prošle sedmice, ko pred kijamet. Ujutro otvorih vrata, a snijeg se sruči na prag. Provirim napolje, grane šljiva zaklonile vidik, kokošinjac zatrpan, snijeg do pola štale, a Žućine kućice nema, samo na vrhu nje vire uplašene oči mog vjernog cuke – priča Milorad.

Sreli smo ga na sat hoda od sela. Na brkovima mu se nahvatale ledenice, snijeg upao u gumene čizme, ali ide naprijed jer je cesta pročišćena pa se čovjek i kljuse lakše kreću. Komšija sjeo na saone da, kako kaže, ne klapsa i ne troši snagu.

– Taman što stavih ovu kapu na glavu kad zaronda ona moja žena Slavojka. Te gdje ćeš, te šta ćeš, “hoćeš li glavu da izgubiš u ovim smetovima, kud si navro, ako nema druge hrane ima krompira pa ćemo jesti dok ne okopni. Lupih joj vrata pred nosom i krenuh prema putu – priča Novaković koji je pošao do prve prodavnice u selu Prelovu, kako reče, “po namiru”.

– Brašno spalo u naćvama na dva kila, soli samo za jedan slanik, šećera za dva tri dana, a kafu bih morao u komšiluku na zajam uzeti. Neću to, hoću da se namirim kao čovjek makar cijeli dan ostavio u putu – govori ljutito starina.

Od Pozderčića do Prelova Miloradu je potrebno da sa konjem i sankama provede pet, šest sati. Mraz je ovog jutra prešao svaku mjeru. Slavojka je cijelu noć ložila vatru u starom šporetu “fijakeru” da im se voda u kući ne zaledi.

– Ama šta se čudite mojim saonicama. Ovo ti je glavno prevozno sredstvo kad snježina zapadne. Na njima vozim sijeno za stoku, drva iz šume, eto i ove namirnice – priča Milorad naslonjen na glavu svoje kobile Bire.

Poslije četiri sata sretosmo Miloradov karavan na putu ka Pozderčićima. Na saonama tri yaka brašna, po deset kilograma soli i šećera, kafa… Na šiljku od saona njihala se najlon kesa sa četiri-pet pivskih flaša. Milorad se pozdravi, fijuknu bič iznad Bire, sjede na saone i zapjeva: “Snijeg pade na četiri strane, kojom ćemo prtinom jarane…”

Iskustva djedova

Ispriča Milorad i to da mu se nikad više neće dogoditi da u zimu uđe bez hrane i yebane a to je, naglasi, kazao i svojoj ženi. Veli, uljuljkale seljake blage zime, nisu se sjetili iskustva svojih djedova da u decembru obezbijede dovoljno brašna i soli, a za ostalo se može pretrpjeti.