ROGATICA – Selo Kukavice na putu Mesići – Rogatica je mjesto najmasovnijeg stradanja goraždanskog srpskog naroda za jedan dan u nedavnom odbrambeno-oslobodilačkom ratu, rekao je danas, 27. avgusta,na 20-godišnjicu stradanja 25 goraždanskih civila u ovom selu koje su pobili muslimanski ekstremisti pri pokušaju da bijegom iz Goražda nađu spas u Rogatici, predsjednik Predsjedništva Boračke organizacije Republike Srpske Dražen Perendija.
– Bilo je žrtava i prije i poslije tog kobnog 27. avgusta ratne 1992., ali će ovaj dan ostati crnim slovima upisan u anale stradanja Srba iz Goražda. Problem je što je taj zločin nad civilima još uvijek neprocesuiran iako se zna najmanje deset ljudi od komandira do običnih vojnika koji su učestvovali u ovom zločinu. Znali su oni da pucaju u civile i nejač i zbog toga ih nije savjest grizla. Zato bi, a ja se u Boga uzdam, trebalo već jednom da konačno tužilaštvo i sudovi počnu raditi svoj posao i privoditi pravdi i one koji su zločine činili nad srpskim narodom, rekao je Perendija.
UBIJALI NEJAČ
Da se u Kukavicama radilo o nejači, ženama i starcima govori podatak da je među stradalim bio Milan Đurović, beba od svega nekoliko mjeseci, ali i starica Tankosa Gavrilović sa 82 godine, Darinka Subotić i Sava Pljevaljčić sa 80 godina i tako redom 12 žena i 13 staraca koje je u autobusu vozio jedino sposoban među njima Ranko Ikonić Beli, koji je iako teško ranjen uspio da autobus sa 100 putnika među kojima je bilo najviše mrtvih i ranjenih doveze do Rogatice.
Na parastosu poginulim u Kukavicama, koga su služili sveštenici Novica Ćebić iz Novog Goražda i Zoran Jerinić iz Rogatice, nakon paljenja svijeća zadušnica i polaganja vijenaca boračkih organizacija iz Novog Goražda i naše opštine i Udruženja porodica poginulih i nestalih, sjećanja na tragični 27. avgust 1992. evocirao je i Velimir Lasica koji je tada teško ranjen i sada hoda na štakama.
– Većina nas koji smo se danas ovdje okupili obilježavamo dva značajna datuma – stradanje ovih nevinih i 20-ti rođendan ovih koji su preživjeli.
Ovdje je bio napad na treću kolonu. Prve je bila Dobrovoljačka u Sarajevu, druga u Tuzli i treća ova naša goraždanska. Cilj je bio da se na ovom mjestu u kanjonu Rakitnice uništi jezgro srpskog naroda iz Goražda, jer je tog dana ovdje prošlo oko hiljadu Srba, žena, djece, bolesnih i ranjenih, reče Lacica.
– Dok se mi ovdje okupljamo i oplakujemo naše nevine, dodao je Lasica, dotle ulicama Goražda, Sarajeva i mnogih drugih mjesta mirno hodaju naše ubice. Možda se neki čak i ironično smiju sa okolnih brežuljaka sa kojih su nas pucali iz svih oružja i oruđa i ja zato apelujem na sudske i ostale organe da skinu prašinu sa izvještaja o počinjenom ovom i svih drugih zločina nad Srbima. Dvadeset godina čekamo da se zločinci izvedu pred sud pravde. Strpljenja za čekanje više nema.
